MILI DUELI 2018 – Rezultati i komentari žirija – Treći krug – Duel 1

Poštovani prijateji, sa zadovoljstvom vam donosim rezultate stručnog žirija Milih Duela i čitaoca. U protekih 5 dana su rezultati skupljani i nakon presjeka glasova čitaoca donosimo Vam konačni izvještaj koji je nastao nakon glasanja po pravilima Trećeg kruga koje možete pogledati OVDJE.


DUEL 1

1.jpg

*Pored tri prva učesnika koji su driektno obezbijedili Polufinale, organizator je odlučio da jedan od 10 preostalih autora koje može poslati u Polufinale bude: Nikolina Sušnić. 


U ČETVRTI KRUG NISU PROŠLI: Milkica Marjanović, Varvara Vučković, Radoje Luković i Marko Pavković.

Zahvaljujemo se na učešću ovim autorima. Njihova Zahvalnica za doprinos širenju i promicanju književnog stvaralaštva preko društvenih mreža, na kraju sezone će im biti poslata putem interneta, te u slučaju dolaska na promociju Milih Duela, ista će im biti dodijeljena u štampanom izdanju. Sama činjenica da su prošli kvalifikaciju, te su izabrani u TOP 77 sa svojom prijavom je jako važna i pohvalna stvar. Puno sreće ovim autorima u budućnosti, u stvaralačkom i svakom drugom smislu. Nadam se da se vidimo sljedeće sezone opet ovdje u Milim Duelima. Svejedno, kao organizatoru, drago mi je što sam vas upoznao.

UČESNICI KOJI SU PROŠLI U ČETVRTI KRUG TREBAJU SLATI NOVU PJESMU, a u inbox/e-mail poštu će im stići upustva o načinu slanja NOVE (1) PJESME s kojom će se predstaviti u Četvrtom (polufinalnom) krugu. Svakako, čestitamo na uspjehu!

KOMENTARE STRUČNIH ČLANOVA ŽIRIJA MOŽETE PROČITATI OVDJE:

Član žirija:
Anđela Turukalo
Pjesme:
Ocjene
KOSTA KOSOVAC
5
MARIJA PRODANOVIĆ
5
MILKICA MARJANOVIĆ
3
NIKOLINA SUŠNIĆ
4
NIKOLINA TODOROVIĆ
4
RADOJE LUKOVIĆ
1
VARVARA VUČKOVIĆ
2
MARKO PAVKOVIĆ
1
Komentar:

Kosta Kosovac, druga i četvrta strofa su morale biti završene upitnikom. Zarezi su sasvim suvišni na nekim mjestima. Sve ostalo je odlično, nikakvih primjedbi nemam. Kreativno sročeno, pjesma ima divnu energiju, tečna je. Motivi su odlični. Bravo.

Marija Prodanović, u ovoj pjesmi je forma nepravilna i to je sasvim prihvatljivo s obzirom na stil. Ipak, bode oči koliko se ta nepravilna forma dodatno remeti u dijelu ” Nijedan zlatnik nije tako sjajan poput ove persijske note što ispuni vazduh iznad mojih umornih ramena i poploča kaldrmu trnjem divljih ruža.
A u meni osta samo žudnja da tinja polako, kao dragulj iz prekomorske zemlje neke.
Iz daljine zidine me bodre da osećanja pustim uz te tri boje glasa i možda čak prosjaku priznam na jeziku tuđem kako imaš lepšu dušu od svake molitve izrečene od pamtiveka još pa sve do danas.”
Taj dio je trebalo bolje oblikovati, kratiti, regulisati stihove. Ovo je mogla biti četvorka jednako koliko je petica, ali prevagnulo je na veću ocjenu zbog motiva i snage stiha. Sviđa mi se pjesma, ali ubuduće treba obratiti pažnju i na estetski dio.

Nikolina Todorović, lijepa je pjesma. Ipak, čini mi se da su prethodne bile bolje iz razloga što ova djeluje neuredno. Kao da je natrpana, nagomilani su stihovi, rečenice su preduge i gubi se tok. Ovo bi se moglo lako prepraviti i dovesti do perfekcije. Ima divnih motiva, ali ako se 5 takvih saspe u istu rečenicu: to je gušenje poente. Mora postojati granica i u tome.

Nikolina Sušnić, “svijetlo” je srednji rod pridjeva -svijetao- dok je imenica srednjeg roda “svjetlo”. Što se pjesme tiče, dosta upečatljiva, dobra snagom; ali repeticija “kalež” je neprecizno izvedena. Istina da je svega četiri puta ponovljena u pjesmi, ali mi je nakon prvog puta smetala u svakom narednom dijelu. Djeluje isforsirano, napadno. Dobro je urađeno, ali za nijansu slabije od petice.

Milkica Marjanović, “pronaći ću” i “preda mnom”. Pjesma ima lijepu poentu, dobro iskazanu. Ipak, vidim problem u snazi iste, kao da je nekako prigušena pjesma. Nema bljeska, nema tog dijela koji mogu nazvati dominantnim. Na tome treba poraditi. Energijom je slabija.

Varvara Vučković, sadržajno je slaba pjesma. Razumijem da je minijatura u pitanju, ali ne govorim o kvantitetu nego o kvalitetu. Prvih pet stihova su nekako nepovezani. Zatim slijedi jedna rečenica. “Tim očima” a ne “sa tim očima”. Moglo je ovo mnogo bolje, nakon “Triptiha za Novaka” ovo je dosta razočaravajuće.

Radoje Luković, previše prosto. Formom odlično, ali sadržaj je isprazan. Sve je suviše jednostavno izrečeno, previše je zamjenica, rima je prosta; nema slikovitosti koja bi ukrasila smisao.

Marko Pavković, teška tema, ali loše urađena. Rima je suviše jednostavna, ne osjeća se emocija iz riječi, nema energiju. I pored pokušaja nekih motiva, stih i dalje ne prenosi subjektivni osjećaj autora. Neuspješno urađeno.

 

Član žirija:
Lela Zjajo
Pjesme:
Ocjene
KOSTA KOSOVAC
5
MARIJA PRODANOVIĆ
5
MILKICA MARJANOVIĆ
5
NIKOLINA SUŠNIĆ
5
NIKOLINA TODOROVIĆ
5
RADOJE LUKOVIĆ
4
VARVARA VUČKOVIĆ
5
MARKO PAVKOVIĆ
5
Komentar:
Dopustila sam sebi nekoliko dana da pjesme autora ovog Duela čitam nekoliko dana, kako bih uhvatila niti poezije koju su ponudili. Iznenađena kvalitetom, sadržajem pjesama, lijepim stilom pisanja , upotrebom odličnih metafora koje pjesmama daju posebnu čar i pružaju zadovoljstvo čitanja istinske poezije, zaključujem ponovno da se radi o veoma kvalitetnom Duelu i da je bilo zbilja lako ocijeniti svakog autora ponaosob.
1. Kosta Kosovac : Ponovno odlična pjesma. Stilski i ritmično odlično posložena. Metafore su učinile svoje i pjesmi su dale poseban značaj … opominjući, rekla bih. Pjesme u Prvom i Drugom krugu su, također, bile odlične i ovaj autor nam ponovno nudi jednu pjesmu gdje treba da se zamislimo. Svakako se radi o autoru koji zna šta radi i nije slučajno u ovom takmičenju. Iskreno se nadam da ćemo ovog autora čitati do Finala jer dosadašnji sadržaj svih pjesama me veoma pozitivno iznenadio. Moja ocjena za ovu pjesmu je 5.Marija Prodanović : Tri boje zvuka – Pjesma ove autorice mi je danima kolala venama. Toliko dirljivo riječima je opisala ono što su joj oči vidjele i fantastičnim slijedom svojih misli me dovela u stanje u kojem se i sama našla gledajući siromašnog dječaka i osjećajući njegove misli, nade i želje. Sam početak pjesme, tok njenih misli u …
“Tri boje zvuka hodžinoga glasa što u suton napušta minaret,
ispuniše toplotom ruke malog prosjaka u neznanom gradu.
U tri boje stade svaki strah, nada i molba. Želja i poštovanje, žudnja za mirom
i jedno celo purpurno nebo.
Nad glavom mi se u tom času obruši
zov lepote,
tako nadmeno i jako
da mi se svako čulo postidi, čak i ove blede šake počeše da drhte.” – je neočekivano u meni izazvalo buru osjećanja. Razmišljajući o toj sceni ne mogu, a da se ne osvrnem i na nastavak pjesme :

“Iz daljine zidine me bodre da osećanja pustim uz te tri boje glasa i možda čak prosjaku priznam na jeziku tuđem kako imaš lepšu dušu od svake molitve izrečene od pamtiveka još pa sve do danas.”
Misaona dubina ove pjesme spojila je autoricu sa mojom nutrinom i ja, jednostavno, ne mogu da odolim nego da joj za ovaj krasan užitak, dam ocjenu 5.

Milkica Marjanović : Kroz srce i razum

Autorica dubokih misli, snažnih riječi i nevjerovatne provale osjećanja. Povezujući vanjski svijet sa životom u sebi, nudi nam još jedan dokaz o tome koliko se jedno biće mora boriti da bi se izborilo za život dostojan čovjeka.
“Da ne stvaram
sama svoj svijet,
zar bih imala gdje da živim?”
U nastavku pjesma teče upravo onako kako sam i očekivala od ove autorice :
I ako takva ja
ne umijem da smognem
snagu i volju
da se raspalom svijetu
naklonim i osmijehnem,
da ga podignem
i osnažim
da ponekad i sebe
smatram krivom … ”

Krasno izvedena poruka na kraju pjesme osnažila je nastojanje ove autorice da se obrati pažnja na njene stihove jer u sebi nose osebujnost bića koje se stalno bori u životu i osjeća da je vrijeme da kaže to naglas i da cijeli svijet čuje koliko je borbe čovjeku potrebno kako se ne bi osjećao vrijednim življenja.
Definitivno mi se ova produhovljena pjesma toliko dojmila i ja je ocjenjujem sa ocjenom 5. Prelijepo!

Nikolina Sušnić : Svaka od ponuđenih pjesama ove mlade autorice ima, po mom mišljenju, svoju apsolutnu dubinu kojom dominira sadržajem i lakoća prihvatanja njenih stihova se, jednostavno, dogodi. Sjajna pjesma i u ovom Krugu. Ništa tu ne manjka i ja osim pohvale, zbilja ne nalazim ništa što bi mi zasmetalo. Sve što je potrebno u poeziji, ova autorica nam je ponudila i ja vjerujem da ćemo još dugo, dugo imati priliku čitati puno toga od ove autorice jer njeno vrijeme je i sadašnje i buduće. Moja ocjena njene pjesme je 5.

Nikolina Todorović – Iluzija koja stihovima vodi ka vreloj želji za ispunjenjem. Izvrsne metafore u strofama pružaju još jedan dokaz o tome kako se radi o autorici koja vlada i mislima i svakom riječju u svakom stihu :
Kako postaju dovoljno siroki dlanovi tvoji
Da budu dom za sve moje snove
A prsti tvoji ogromni virovi vode
Koji gutaju i primarnu misao o strahu
Kako postaju oci tvoje
Neka nova vasiona”
Izvrsno ! Ni muza pjesništva joj nije potrebna. Sve umije sama, osim možda zamjerke kako nije uspjela srediti pjesmu i kvačicama olakšati istinsko uživanje čitanja. Ocjena za ILUZIJU je 5.

Radoje Luković : Dobra pjesma. Lagana i nekako “narodna” . Prihvatljiva za sve uzraste i raspoloženja.
Ipak, nedostaje par metaforica ili nekih drugih ukrasa koji bi uljepsali sam tok pjesme i osnažilo je na neki način. Negdje sam pročitala da ovakve pjesme se zovu “sviđalice” jer na mah se dopadnu, a već pri sljedećem čitanju se tačno zna šta nedostaje pjesmi da bi je se uvrstilo u one kvalitetnije i jake. Možda su krive i rime koje su se nametnule autoru, iako mu je skrenuta pažnja na njih. Previse česte rime kvare doživljaj i možda da pokuša da ih izbjegne i onda nastanu neki sasvim novi prihvatljiviji stihovi koji nose karakternu crtu pjesme. Moja ocjena za ovu pjesmu je 4.

Varvara Vučković : Jedna mala, slatka minijaturica. Volim minijature i te kratke misli i primisli kojima se, najkraće što može, opiše stanje pripadnosti. Vrlo lijepo. Ocjenjujem je sa 5.

Marko Pavković : Neočekivan kraj. Utoliko interesantnija pjesma! Ukoliko je autobiografska, veoma žalim zbog povoda nastanka ove pjesme. Moja ocjena je 5.

 

Član žirija:
Nermin Delić
Pjesme:
Ocjene
KOSTA KOSOVAC
5
MARIJA PRODANOVIĆ
4
MILKICA MARJANOVIĆ
4
NIKOLINA SUŠNIĆ
4
NIKOLINA TODOROVIĆ
5
RADOJE LUKOVIĆ
3
VARVARA VUČKOVIĆ
3
MARKO PAVKOVIĆ
3
Komentar:
KOSTA KOSOVAC:
Prelijepa pjesma. Ovaj autor kroz ova tri kruga je pokazao da zaista poznaje šta je poezija, šta znači pisati istu. Njegov talent je izuzetno primjetan i mogu sa sigurnošću reći da je jedan od najsjajnih bisera ove sezone u Milim Duelima.
Ova pjesma sa kojom se predstavio, njegovim stilom i formom pisana, čak bih i naslutio da je u pitanju njegova pjesma, u sebi sadrži prelijepe poetske prizvuke koji su me ponajviše fascinirali u ovoj grupi.
Sasvim primjetna ljepota izričaja:
“i kako su majke brižljivo širile čaršafe,
kao da su presvlačile nebo, u belje,”
“Ali, da li ćemo imati snage da se setimo,
onog psa što je u nama lajao, na krv i koske,”
– PRELIJEPO!

Pjesma ima sjajan kraj, poentiranje u stilu vrsnih umjetnika. U njoj nisam pronašao suvišne riječi, ne oduzima vrijeme, opet tako je efektivna, bez trunke monotonije. Čisti talent sproveden u djelo. Toliko lijepih epiteta imam za pjesme ovog autora, da bih najradije ovdje stao, jer mislim da je sasvim dovoljno reći da je budućnost ove pjesme i autora ta koja će sve ovo u dogledno vrijeme i potvrditi.Autoru želim svako dobro, posebno me raduje jer je u pitanju mlad a ovako sjajan pjesnik, savjetujem mu samo da nastavi ovako i da pametno bira pjesme.

Naravno, moja ocjena za pjesmu ovog autora je 5+!
BRAVO JOŠ JEDNOM!

MARIJA PRODANOVIĆ:
Još jedan mladi biser ovog podneblja, autorica koja me u Prvom krugu fascinirala svojom pjesmom, za koju bi, da je kojim slučajem samo taj rug bio nagradni, sigurno bila u najužem izboru za glavnu nagradu Milih Duela 2018.
Ovaj put, u Trećem krugu me dočekala pjesma sjajnog naslova (Tri boje zvuka), djeluje tako metaforički za naše prostore da je to zaista pun pogodak, a mislim da bi se i jedan film sigurno mogao režirati na ovu temu. Pjesma je počela predivno, da je u nekom od ranijih krugova, zasigurno ne bih isticao nikakvu zamjerku, ali pošto se ovdje sada doslovno gledaju nijanse, moram priznati da mi je negdje na sredini pjesme, u nedostatku radnje u istoj, pomjerena pažnja, a onda se krajem autorica prelijepo vratila u pjesmu i poentirala onako kako i zaslužuje ova pjesma.
Stoga, smatram da je nedostatak radnje, “trunčice” pretjerana deskripcija, po mom mišljenju, glavni nedostak ovoj pjesmi autorice koja je u prethodna dva kruga brilijirala.
Tako da, ovoga puta pjesmi dajem ocjenu 4, samo zbog toga što sam u ovom duelu pročitao tri, po mom ukusu, ljepše pjesme.
Pred ovom autoricom je uspjeh sigurno, a nju vidim kao budućnost regionalnog stvaralaštva.
Svako dobro!

MILKICA MARJANOVIĆ:
Pročitah ovu pjesmu i donekle se zadivih koliko je autorica vješta u izboru riječi. Nema tu niti jedan suvišak.
“Svijet iz oka
klizi kroz brazde
i slijeva se niz vrat
kako bi što prije
natopio srce
i zavio u crno
sve što se unutra skriva.” -PRELIJEPO.
Povrh svega, smatram da je ova autorica izuzetno ozbiljna kada je pristup pisanju u pitanju. Vodi računa o svemu; ritam, stil, forma i ono najvažnije – SADRŽAJ u pjesmi su impozantni. No, ovaj put, jedna pjesma u duelu se samo izdvojila kao najbolja, ali, po mom mišljenju, ova je odmah iza nje, samo zbog emocije koja je mogla biti i jača.
Ocjena za pjesmu je 4.

NIKOLINA SUŠNIĆ:
Još jedna lijepa pjesma u nizu lijepih pjesama koje me dočekaše u ovom duelu. Za ovu autoricu ide gotovo identičan komentar kao kod Marije Prodanović. Njena pjesma je prelijepa i možda u nekim drugim okolnostima bih joj bez premca dao najveću ocjenu, jer zaista postoje svi elementi poezije koje tražim, no, po mom ukusu, ima tu “trunčicu” pretjerane deskripcije što remeti radnju pjesme.
No, smatram da je ove sezone ova autorica najtalentovaniji predstavnik Hrvatske, a ovaj prelijepi poetski izričaj me zaista uveseljava čitati.
Ocjena za pjesmu je 4.

NIKOLINA TODOROVIĆ:
Nikolina je napisala prelijepu pjesmu. Jedinu zamjerku koju imam je na to što pjesma nije lektorisana, tačnije bez afrikata je. Na to posebno skrećem autorici pažnju da obrati pažnju, jer ću u narednom krugu itekako gledati i to.
Ovaj put, na uštrb jedne od najljepših pjesama Drugog kruga, kontinuirano dobrog pisanja, te odlične pjesme u Trećem krugu:
“Osjecas li
Kako postaju dovoljno siroki dlanovi tvoji
Da budu dom za sve moje snove
A prsti tvoji ogromni virovi vode
Koji gutaju i primarnu misao o strahu
Kako postaju oci tvoje
Neka nova vasiona
Udaljena par miliona svjetlosnih godina
od mog razuma” – PRELIJEPO!
… dajem ocjenu 5, jer Crna Gora je dobila još jednu odličnu autoricu za budućnost svoje književnosti.

RADOJE LUKOVIĆ:
U prošlom krugu sam iskoristio svoje pravo da kao organizator pružim priliku za nastavak takmičenja ovom autoru i nisam se pokajao. On je više kao nebrušeni dijamant. Čitajući najviše njegovih pjesama u odnosu na ostale članove žirija koji su čitali samo ono što je predstavljeno u krugovima takmičenja, mogu slobodno da kažem da me moje ubjeđenje vezano za njega sigurno ne vara. Ova pjesma je lijepa. Ima sjajan ritam, doslovno sjajan, što je jako važno za rime, a čini mi se da bi se za nju mogla smisliti i neka muzička podloga uz gitaru ili klavir.
No, rime popu SEBE-TEBE (čak 2x), SLAMA-DRAMA, SENA-ŽENA, su zaista prevaziđene i odaju blijed utisak. Da ne budem pogrešno shvaćen, pošto non-stop pišem o tome, a autori konstantno idu po svom, ovakve rime se mogu koristiti, ali u katrenu ih mora pratiti neka originalna rima, a da pritom sadržaj, koji je najvažniji u pjesmi, bude “dubok” i originalan.
Ovdje vidim jedan sjajan početak lijepog pjesništva, shodno godinama, a sasvim sam siguran da će ovaj autor u budućnosti, kad sazrije u kvalitetnog umjetnika i sam uvidjeti greške koje je pravio ranijih godina.
Za početak uz ovaj savjet gore, savjetujem da proba pisati i bez rima, da ne ograničava svoje misli, da unosi neke originalne ideje i događaje iz vlastitiog života (nešto što bi bilo zanimljivo, doslovno anegdotu kroz par riječi) i mislim da će njegove “zime”, ako ih i bude, biti tople i bezbrižne za njega.

Ocjena za pjesmu je 3.

VARVARA VUČKOVIĆ:
Kao neko ko voli minijature, ovaj put, ipak nisam impresioniran. Varvara je u Prvom krugu zablistala, a onda je to bilo li-la u Drugom krugu, no dopalo mi se više nego obratno, a ovaj put je u svom najlošijem izdanju.
Sve zbog toga što se oslonila na poentiranje:
“Kad me pogledaš
Sa tim očima
Čiji se svet poklapa sa mojim. ”
Ovo je korektno poentiranje, ali ništa posebno. Autorici savjetujem da pažljivo bira pjesme (možda još neki TRIPTIH ZA NOVAKA 😀 ; Novače, inspiriši je! 🙂 ), a sasvim sam siguran da će ona nastaviti pisati i u budućnosti, jer ona zaista ima taj nerv.
Ocjena za pjesmu je 3.

MARKO PAVKOVIĆ:
Za ovog talentovanog mladog autora, ovaj put, imam dosta riječi hvale, jer je ovo najbolja pjesma koju je poslao od svih svojih koje je ranije slao.
Pjesma je solidnog ritma, iako je u rimama, ima tu isklišealiziranih rima dosta koje su i pokvarile utisak o pjesmi, ali sadržajna je i vrlo zanimljiva. Kraj je emotivan na svoj način, pomalo neočekivan.
Savjet Marku: Probaj da pišeš i u slobodnom stihu, da vidimo kako se tu snalaziš, jer to je stil najbolji za iskazivanje misli.
Ocjena za pjesmu je 3. Od svih trojki koje dadoh u ovom duelu, ova mi je najprije za ocjenu 4.

____________________________
Pjesme:
Kosta Kosovac
KAD BUDEMO STARI

Kad budemo stari,
sećaćemo se, kako su prolećne večeri mirisale na koh,
i kako su majke brižljivo širile čaršafe,
kao da su presvlačile nebo, u belje,

Ali, da li ćemo imati snage da se setimo,
onog psa što je u nama lajao, na krv i koske,
i jedne ciganke, što je bila u srodstvu sa letom.

Kad budemo stari,
sećaćemo se, da nam je krv mirisala na rakiju,
i da su nam oči bile rascvetane bombe,
koje smo nosili, kao najljuće oružje.

Ali, da li ćemo imati snage da kroz sećanje,
sve ono jednom oćutano,
oćutimo po drugi put.

Marija Prodanović
TRI BOJE ZVUKA

Tri boje zvuka hodžinoga glasa što u suton napušta minaret,
ispuniše toplotom ruke malog prosjaka u neznanom gradu.
U tri boje stade svaki strah, nada i molba. Želja i poštovanje, žudnja za mirom
i jedno celo
purpurno nebo.
Nad glavom mi se u tom času obruši
zov lepote,
tako nadmeno i jako
da mi se svako čulo postidi, čak i ove blede šake počeše da drhte. Nijedan zlatnik nije tako sjajan poput ove persijske note što ispuni vazduh iznad mojih umornih ramena i poploča kaldrmu trnjem divljih ruža.
A u meni osta samo žudnja da tinja polako, kao dragulj iz prekomorske zemlje neke.
Iz daljine zidine me bodre da osećanja pustim uz te tri boje glasa i možda čak prosjaku priznam na jeziku tuđem kako imaš lepšu dušu od svake molitve izrečene od pamtiveka još pa sve do danas.

Milkica Marjanović
KROZ SRCE I RAZUM

Svijet iz oka
klizi kroz brazde
i slijeva se niz vrat
kako bi što prije
natopio srce
i zavio u crno
sve što se unutra skriva.

Zar je tako strano
ovim lobanjama
sve što se u meni zbiva?

Šum u ušima
kotrlja se kroz vene
i odlazi u grudi.
Izaziva bol
i njegovu borbu s egom;
trulež s pera anđela
pada na zemlju
i ona postaje suva,
suza je zalijeva,
i tako u krug.

Zar je svim sanjarima,
svim smjelim bićima,
neshvaćenost jedini drug?

Ali, crne marame
će vjetar skinuti
i odnijeti na drugu stranu;
pronaćiću dijelove sebe
u svakoj dimenziji plemenitosti
koja se predamnom stvori
i naučiću da plivam
u moru smiraja i blagosti.
Hraniću bubamare,
pa makar i ne pobjegla
budućnostima sivim.

Da ne stvaram
sama svoj svijet,
zar bih imala gdje da živim?

I ako takva ja
ne umijem da smognem
snagu i volju
da se raspalom svijetu
naklonim i osmijehnem,
da ga podignem
i osnažim
da ponekad i sebe
smatram krivom,

zar zaslužujem
onda ikad
i da se nazovem živom?

Nikolina Sušnić
ODUZIMANJE

Kalež srama i poniženja
U krvavim rukama nevino strepi
U njemu je izlivena sva šutnja
Ovoga prokletog svijeta

Lude iskričave oči cakle se površinom
Ne boji se pogleda koji uzvraća
Posljedni udarac

Jučer je umrla
Ona koja je trebala ispiti dug na
Dnu kaleža što čuva neizrečeno oskvrnuće

Umrla je i danas
Budeći se u neudobnom položaju
Koji izaziva nemir

Na rubu psihoze i neuroze
Smije se i plače istovremeno
Ona koja je trebala biti svijetlo
Danas je mrak
Slaveći istine svojih laži
Utapajući se u njima
Ona koja je danas kurva
Bila je svetica

Nema što prekriti
U doba ljubavi
Rodilo se doba mržnje

I ne, neće mu zamjeriti
Jer on je taj koji joj je darovao kalež
Posljednjim gutljajem ubija sve
Što je ikada bila, što je ikada bilo

Odraz nestaje
I postaje neviđeno oduzimanje čovječnosti

Nikada je više nisu vidjeli.
Tek kalež bez dna
Što se grči na boli dobrostivog Svemira.

Nikolina Todorović
ILUZIJA

Cujes li
Kako isklizava dan
Medju nasim pomalo po vrhovima sledjenim prstima
I kako neke pitome struje ljubavi naviru kroz moje vene?
Vidis li
Nebo
kako navlaci velicanstveni ogrtac tame
Nad svijetom ovim
I skida onaj, nekad nedostizni
Sa tvog usijanog cela
Pruzajuci mi jednokratni zeton za voznju prugom tvoga uma
Iskovanom od beskrajne ljepote
i ne bas cvrsto vezanom za zemlju
Niz koju klize moje najdublje misli
Stapajuci se kroz njene tokove?

Osjecas li
Kako postaju dovoljno siroki dlanovi tvoji
Da budu dom za sve moje snove
A prsti tvoji ogromni virovi vode
Koji gutaju i primarnu misao o strahu
Kako postaju oci tvoje
Neka nova vasiona
Udaljena par miliona svjetlosnih godina
od mog razuma
A cije su beskrajne putanje
neodoljivo stvorene za duga lutanja po njima
Osjecas li kako se dusa tvoja
pretvara u izvor vrele rijeke
Koja natapa promrzlo sjeme moje ljubavi
I daje mu novi zivot

Vidis li horizont sadasnjeg trenutka
Koji razdvaja postojanje od nepostojanja
Duz kojeg prolijecu raznobojni leptiri odbjegli iz nasih snova,
Dodirujuci obje strane?

Gdje li ce biti na kraju?

Radoje Luković
BUĐENJE

Hodam po komadićima stakla,
gledam i ne prepoznajem sebe,
kao da se večnost nije ni pomakla,
od trenutka kada sam upoznao tebe.

Tebi nisam mogao da odolim,
ni trenutka da živim bez tebe.
Teško mi je priznati da te volim,
da taj teret prebacim na sebe.

Trajalo je ovo stanje dugo.
Srce hoće a telo se slama,
moj si život obavila tugom,
svakim danom sve veća je drama.

Neću više da mislim o tebi,
postala si ti za mene sena.
Neću bol da nanosim sebi,
i da na svetu jedina si žena.

Varvara Vučković
U MALOJ SOBI

U maloj sobi
Zbog
Puno razmenjenih dodira
U ovoj treperavoj noći,
Pokušavala sam da dišem.
Kradem ti vazduh,
A ti meni ubrzaš
Puls,
Kad me pogledaš
Sa tim očima
Čiji se svet poklapa sa mojim.

Marko Pavković
BEZ OPROŠTAJA

Jednog naizgled običnog jutra prolećnog
kao najjača munja zapara mi uši,
bez reči me ostavi onako pospanog,
a bol u srcu poče da me guši.

U grlu stala knedla, ne mogu da dišem,
u glavi košnica sa milion pčela,
i sada mi zuje, dok ovo pišem,
a oči mi suza zaslepela.

U grudima kamen, k'o Tantalove muke,
dah stao, neće ni dole ni gore,
grlo bi htelo da ispusti jauke,
ali glasa nemam, usta ne govore.

Zanemele usne, ptice zaćutaše,
ne čujem ih od tih pčela mnogobrojnih,
a sunce ne vidim, zraci nestaše,
u očima mi vitraž duga raznobojnih.

Al’ ni jedna boja ne sluti na radost,
već iz svake neka nova bol izvire
i tom čudnom rekom plovi moja mladost,
u bujici mnoštvo sećanja navire.

U sekundi prođe čitav jedan vek
i svi oni dani kad smo srećni bili.
Tog jutra otišao je moj deda zauvek,
a nismo se ni oprostili.

 

 

Sve pjesme autora možete pronaći u albumu MILI DUELI 2018 (GLASANJE ČITAOCA) na oficijalnom fejsbuk profilu Nermin Delić (Mili Dueli): KLIK OVDJE!

Hvala svima na povjerenju!

U Jajcu,

Organizator Milih Duela
Nermin Delić


All rights reserved.
cropped-mili_dueli_logo_11.jpg
©2018
Mili DUELI (by Nermin Delić)
Online Balkan Poetry Contest
Town Jajce
71 202
Bosnia and Herzegovina

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.