MILI DUELI 2018 – Rezultati i komentari žirija – Treći krug – Duel 2

Poštovani prijateji, sa zadovoljstvom vam donosim rezultate stručnog žirija Milih Duela i čitaoca. U protekih 5 dana su rezultati skupljani i nakon presjeka glasova čitaoca donosimo Vam konačni izvještaj koji je nastao nakon glasanja po pravilima Trećeg kruga koje možete pogledati OVDJE.


DUEL 2

2.jpg

*Pored tri prva učesnika koji su driektno obezbijedili Polufinale, organizator je odlučio da troje od 10 preostalih autora koje može poslati u Polufinale budu: Sonja Milatović, Elma Selimi i Ivona Baković. 


U ČETVRTI KRUG NISU PROŠLI: Mirza Pinjić i Sofija Ivanović.

Zahvaljujemo se na učešću ovim autorima. Njihova Zahvalnica za doprinos širenju i promicanju književnog stvaralaštva preko društvenih mreža, na kraju sezone će im biti poslata putem interneta, te u slučaju dolaska na promociju Milih Duela, ista će im biti dodijeljena u štampanom izdanju. Sama činjenica da su prošli kvalifikaciju, te su izabrani u TOP 77 sa svojom prijavom je jako važna i pohvalna stvar. Puno sreće ovim autorima u budućnosti, u stvaralačkom i svakom drugom smislu. Nadam se da se vidimo sljedeće sezone opet ovdje u Milim Duelima. Svejedno, kao organizatoru, drago mi je što sam vas upoznao.

UČESNICI KOJI SU PROŠLI U ČETVRTI KRUG TREBAJU SLATI NOVU PJESMU, a u inbox/e-mail poštu će im stići upustva o načinu slanja NOVE (1) PJESME s kojom će se predstaviti u Četvrtom (polufinalnom) krugu. Svakako, čestitamo na uspjehu!

KOMENTARE STRUČNIH ČLANOVA ŽIRIJA MOŽETE PROČITATI OVDJE:

Član žirija:
Duško Topić
Pjesme:
Ocjene
ĐURKO GUTOVIĆ
4
SOFIJA IVANOVIĆ
3
SONJA MILATOVIĆ
5
TEODOR ZLATEV
4
JOVANA CVIJOVIĆ
4
ELMA SELIMI
3
IVONA BAKOVIĆ
3
MIRZA PINJIĆ
4
Komentar:

1. ĐURKO GUTOVIĆ : Lažna Ruskinja

Dobri su to stihovi, ali ispod nivoa prošle pjesme Đurka Gutovića “Besjeda bestidnika” Ponovo neobičan motiv, ovaj put napisan u klasičnom poetskom stilu, s vrlo dobro ukomponiranim rimama i s vrlo pjevnim ritmom. Rusija je nešto znatno iznad ove imaginarne Ruskinje, bez obzira imala ona stvarno ili metaforično značenje. Gutović je pjesnik veoma raznolikog, a opet tako svojstvenog izraza.

SOFIJA IVANOVIĆ : Moja Lusi

Naslov i tokom pjesme često ponavljana sintagma “moja Lusi” zvuči jako lijepo, s puno nježnosti i divljenja. Međutim, bojim se da je to najoriginalnije što ova pjesma pruža. Naime, riječ je uobičajenom kazivanju ispričanom običnim riječima pri čemu pjesnikinja slijedi standardnu pjesničku dramatiku.

SONJA MILATOVIĆ : Na peronu sna

Nakon (po meni) odlične pjesme “Tišinom grlim te” iz prolog kruga Sonja Milatović je potvrdila moje mišljenje da je očito riječ o definiranoj pjesnikinji s izraženim originalnim stilom i vanserijskom poetskom snagom. Veselim se susretu s njim ostalim pjesničkim ostvarenjima.

TEODOR ZLATEV: Sunce i svjetionik

Nakon “Iluzije” u drugom krugu Zlatev je i ovom pjesmom potvrdio svoj književni talent. Ova pjesma donosi doista lijepu pjesničku sliku, gdje autor svoje vješto odabrane stilske i ostale figure niže poput slikarskih valera. No, moram ponovo konstatirati: pjesma daleko bolje “zvoni” na originalnom makedonskom jeziku. Ističem to naravno i zbog moje slabosti prema makedonskoj književnosti, ali najviše zbog samih pjesnika koji se javljaju u Mile duele, kako bismo ih dobrim prijedvodom još više približili ostalim ljubiteljima poetske riječi.

JOVANA CVIJOVIĆ: 63 stiha

Iako se ne mogu pohvaliti širim poznavanjem i razumijevanjem tzv. suvremene poezije, osjećam da iz stihova Jovane Cvijović
kipti neka neobična snaga i jaka emotivna poruka. Ako ni po čemu drugome, ova pjesma zaslužuje sve pohvale za izrazitu originalnost u izrazu, ritmu, dramatici iznošenja misli i poruka. Bez obzira da li sam pogriješio u ocjeni, volio bih da se 63 stiha plasiraju u slijedeće kolo. jer bih se time upoznao s još kojom pjesmom ove zanimljive autorice.

ELMA SELIMI: Ispovest spremačice

Najteže mi je donositi sud o ovakvim pjesmama. Prije svega jer me u njima ama baš sve iznenađuje: od tematike, forme, stila, neobičnih slika, stavova i sl. Pjesmu Ispovest spremačice krasi niz veoma zanimljivih opservacija koje me dovode u dilemu je li tu zaista riječ o poeziji ili nekom drugom književnom rodu. Što god promišljali, ova pjesma nikoga ne bi trebala ostaviti ravnodušnim. Moram priznati da mi je i nakon više čitanja završetak pjesme ostao zagonetan.

IVONA BAKOVIĆ: Uzalud

Ima u ovim stihovima nešto “vidrićevsko”, samo ne mogu definirati što. Već naslov pjesme sugerira neispunjenje lijepih snova i želja. Iako autorica naglašava sivilo koje ju okružuje, meni je cijela pjesma u nekim tamno smeđim nijansama, daleko od životne radosti. Mada djeluje kao zaokružena cjelina, u ovoj pjesmi mi nedostaje još koji stih.

MIRZA PINJIĆ: Pjesnik je sa prozora gledao i zapisivao

Vrlo zanimljiv i originalan pristup ratnoj tematici i nekim sudbinskim životnim situacijama. Veoma izražena misaona dubina misli koje je pjesnik sa prozora gledao i zapisao je temelj na kome počiva ova pjesma. Autor se očito vrlo dobro snalazi u ovako specifičnom i originalnom načinu izražavanja. Želim mu još mnogo ovakvih i sličnih ostvarenja.

 

Član žirija:
Anđela Turukalo
Pjesme:
Ocjene
ĐURKO GUTOVIĆ
5
SOFIJA IVANOVIĆ
1
SONJA MILATOVIĆ
2
TEODOR ZLATEV
3
JOVANA CVIJOVIĆ
5
ELMA SELIMI
4
IVONA BAKOVIĆ
4
MIRZA PINJIĆ
3
Komentar:

Đurko Gutović, ovo je najoriginalnije sročena pjesma sa ruskom tematikom koju sam imala prilike pročitati kroz sve sezone ovog takmičenja. Nema ruske zime, nema ruske tuge; ali ruske duše ovdje itekako ima. Ovo nije misaono djelo koje će natjerati čovjeka da kopa po sopstvenoj nutrini; ali je djelo koje je razigrano i lako zapada za oko. Ipak, koliko god bilo privlačno samim ritmom i tematikom; daleko od toga da nema umjetničkog kvaliteta. Moram pohvaliti i hrabrost da se ovakva pjesma pošalje za treći krug. Bravo i srećno.

Elma Selimi; sažeto, oštro i jasno. Nije pjesma duboke tematike, kao ni Đurkova, ali- nije ni poezija samo jedna staza kojom treba šetati iznova i iznova. Cijenim što ima autora koji sami to shvataju. Ipak, moram priznati da ova pjesma nije ni približno dobra kao njene prethodnice, ne nosi snagu koju su one nosile i nema tog udarnog momenta koji su one posjedovale. Očekivala sam eksploziju na kraju i ostala bez nje.

Teodor Zlatev,
“Oblaka će uvijek biti.
Ne zaustavljajte sunce, neka sija!
Ko mornar što dolazi k tebi,
noć po noć ko zagrljaj prija.

Sunce će sjati najjače
i vodit će ljubav sa našom kožom,
ko smjer što daje svjetionik u mraku mora,
a mornar šapće “Otok, otok” “- ovo je odlično urađeno.
Ostatku pjesme kao da nešto fali, nije dobro urađeno. Mora se pjesma izbalansirati, da se ostali djelovi izdignu na nivo već pomenutih stihova. Ni kraj nije efektan koliko sam očekivala da će biti.

Jovana Cvijović, bravo 🙂

Mirza Pinjić, drugi stih prve strofe dužinom remeti strofu. Pjesma je slikovita veoma, to mi se dopada, ali se mora usavršavati, posebno što se tiče forme i ritma.

Ivona Baković, opet slikovito sa moćnim krajem. Prva strofa nije trebala biti završena tačkom već zarezom, jer se nastavlja. Ipak, energijom je slabija od petica.

Sonja Milatović, već dva kruga govorim o pauzama, pjesma mora da diše. Ovo je haotično, nagomilano i donekle mlako, tugaljivo, kao da pjesma nema stav ni karakter.

Sofija Ivanović, prošli krugovi su bili neuporedivo bolji. Ovdje se ne može uhvatiti riječ ni za kraj ni za početak. Bezrazložno opširan zapis. “Ja sam grešan i moja duša je puna greha” je jako loša rečenica. Ima klišea. Kraj je izuzetno loš. Očekivala sam mnogo više, obzirom na napredak koji si do sad ostvarila.

 

Član žirija:
Nermin Delić
Pjesme:
Ocjene
ĐURKO GUTOVIĆ
5
SOFIJA IVANOVIĆ
2
SONJA MILATOVIĆ
5
TEODOR ZLATEV
5
JOVANA CVIJOVIĆ
5
ELMA SELIMI
5
IVONA BAKOVIĆ
5
MIRZA PINJIĆ
5
Komentar:

Ovaj duel je donio najviše lijepih stihova, pa mi je bilo jako teško donijeti odluku. Stoga, odlučio sam da svoje glasove rasporedim ovako:

ĐURKO GUTOVIĆ:
Odlična pjesma! Misaono zaokružena tematska cjelina. Na temu Rusije su ovdje ispisani brojni stihovi, ali ova pjesma je originalna, nudi u sebi nešto toplo i emotivno, najprije, upoznaje nas sa dušom i mislima koje su nepatvorene.  Ovakvo poentiranje jednostavnim riječima, mogu samo vrsni autori!
Ocjena za pjesmu je 5+! Preporučujem čitanje.

SOFIJA IVANOVIĆ:
“Lusi” je najlošija pjesma u ovom duelu, daleko ispod prosječnih pjesama.
U sebi sadrži gomilu suvišaka (ali doslovno gomilu na kvadrat) koji kad bi se uklonili, ostala bi samo minijatura blijedih misli prepunih patetike. Ni po čemu me ova pjesma nije zaintrigirala, a najduže sam je čitao.
Žao mi je, zaista, jer je ova autorica u prva dva kruga pokazala ogroman talent i napredak (ni blizu ovoj pjesmi, koja je “za zaborav”), ali ovakve pjesme zaista ne mogu odobriti ni prosječnom ocjenom.

Ocjena 2.SONJA MILATOVIĆ:
U pitanju je talentom obdarena autorica, mnogo lijepih metafora u pjesmi, ali to sve skupa izgleda poprilično natrpano, bez reda; čak bi se dale napraviti dvije pjesme na ovu temu na osnovu stihova ove pjesme.
“znajući da tamo negdje postojim ja” – Ovo JA strši u stihu, uproščava misli autorice, a ona ga je stavila samo da bi se rimovalo sa SNA. Dakle, izbaciti tu zamjenicu.

Opet, sveukupno gledano, ovdje vidim ozbiljnu stihovanu magiju, fantastično poigravanje riječima i to je ono što zaista, ali zaista cijenim. Mislim da sa ovakvim pjesmama, ova autorica bi trebala biti poznata u svijetu žena-čitalaca, koje traže pravu emociju i govor o ljubavi… jer ona, po svojim pjesmama, itekako zna da voli.
Ocjena 5!

TEODOR ZLATEV:
Beautiful poem! It was pleasure to translate it. Original emotional expression. A rounded thought unit. I want to see even more metaphors in the poems, so it could be my advice to this talented author.
My grade for this poem is 5.

JOVANA CVIJOVIĆ:
Odlična pjesma! Jedino što imam osjećaj jeste da se autorica umorila pri kraju pa je forsiranjem misli NOĆAS, NOĆAS, NOĆAS izgubila na radnji i unijela malo monotonije. Inače, talent je primjetan, bez suvišaka riječi, metaforički raspoložena pjesma, odličan naslov, stilski dovedena do perfekcije.
Ocjena 5.

ELMA SELIMI:
Ova pjesma u sebi ima balkanskih motiva poput napolitanke, što mi je donekle izmamilo osmijeh i natjeralo me da po milioniti put pomislim o ovom našem području u kojem živimo i radimo. I da ga po isti toliki put ponovo zavolim.

No, ova pjesma nije ni trag TURŠIJI i CIROZI koje pročitah u prva dva kruga. Mnogo je bezličnija i nekako nedovoljno reprezentativna da prikaže talent ove autorice koji je ogroman.
Ipak, pjesma ima lijepu formu, svedena ali solidno poentirana i definitivno da ima u sebi očekivanu poetiku.
Ocjena za pjesmu je 5.IVONA BAKOVIĆ:
Odlično. Nije u nivou prošlog kruga, ali stilski, ritmički, metaforički… pjesma je lijepo napisana. Nedostaje joj težina, možda i pokoja bravura, ali mislim da s vremenom i to ova talentovana autorica može da joj pruži.
Ipak, dotakla me, pa ocjena za pjesmu je 5.

MIRZA PINJIĆ:
Još jedna lijepa pjesma. Nije nešto što bi me oborilo s nogu, ali osjećam da bi bila izvrsna da je autor umjesto UZALUDNO JE, u zadnjem stihu napisao nešto snažnije.

Ovaj autor ima ogroman potencijal za narativne pjesme, one koje se donose pred publikom srčano i ljudima razumljivim govorom. Bez puno drame, njegove pjesme drame. 😀 Ima taj potrebni osjećaj, mislim da bi bio odličan režiser, jer projekcija njegovih misli kroz pjesme koje pročitah, jako je privlačna.
Za njega nema zime.
Ocjena za pjesmu je 5.
________________________________
Pjesme:
ĐURKO GUTOVIĆ
LAŽNA RUSKINJAPremalo se ti ponašaš ruski
Iako je ovdje slična zima
Premalo istoka u tebi ćuti
Premalo Rusije u tebi ima

Jer nije u tebi Rusija naša
Onakva silna od ljubavi i znanja
Neka ti je nadimak nešto na Taša
I neka si po sto put Tanja

Premalo je u tebi ruske topline
I da je pola bilo bi dosta
Da mi približi ove daljine
Odavde pa do Lavljeg mosta

O Rusiji pričaj drugom nekom
Nekom ko ne zna rubljom da plaća
Ko po tvom obrazu prijatnom i mekom
Može pomisliti i da si Kaća

SOFIJA IVANOVIĆ
MOJA LUSI

Ne čuje me sada ona druže,
ne čuje! Sad između 4 zida
njene male sobe sluša sopstvene
jecaje, najtužnija muzika ispunjava
njenu dušu i sobu!

Da joj kažem: Želim te!- laž
Da joj kažem: Volim te!- opet laž.
Da vičem na nju- glupo je.

Ja sam grešan, i moja duša je puna greha!
Znam, ona mene voli, znam, nju to mnogo
boli! Rekao sam joj: Idi!
Otišla je bez reči, u suzama. Sa strahom
u duši, a ja, samo sam gledao kako se ona ruši.
Eto, to je moja Lusi!

Tako nevina i lepa, lepša nego ikad,
pati i patiće još dugo, dugo…

Dok ja budem ljubio lažno, u ovoj noći
bez stida, ona, moja Lusi, će se zaključati
u sobu i cepati naše slike. U njoj će buktati vatra,
a u meni probudiće se ono siroče, onaj prosjak od ranije
druže moj!
Eto, to je moja Lusi!

Znam da će plakati, plakati i plakati. U mraku, u sobi bez svetla.

Sve prošlo je, nema za nju više sreće!
Tako mi u jednom pismu reče.

Ma i njoj mora da svane!
O… nek sam proklet druže!
Samo, samo oko nje Andjeli da kruže!

Lusi je jaka, znam!
Odglumiće sreću i smeh.
Staviće masku, znam.
Da sakrije tugu i jad.
Uješće se za jezik kad
poželi da vrisne: On je GAD!

Ja u sobi sedeću, grešan
i sam! Čekaću pismo njeno,
čekaću da mi piše o sreći.
Nadam se, nadam a znam
da je to samo želja, želja
i ništa više.

Sudbina je protiv nas bila,
ljubav nije zlo pobedila. Ostaće večno rana,
ona i ja, samo san!
O…! Grešan sam ja i moja duša!

SONJA MILATOVIĆ
NA PERONU SNA

Kad ti sunce zaspi na trepavicama
i mjesečeva sjena se spusti na oko
umiveno iskricom sna,
neka ti to lice i moje nebo na njemu
obavije veo mira,
znajući da tamo negdje postojim ja
i čuvam ti snove od stvarnosti
onda kad se nad njom da naslutiti
poneki oblak i ne baš prijateljski nasmiješen.
Kad skloniš paučinu sna
sa zorom namrštenih obrva,
pa kroz napuklo staklo naslutiš oluju
koja samo što ne poklopi prostore tvog mira,
neka ti dlanove prekrije toplina,
znajući da tamo negdje postojim ja
i tvoje nesigurnosti
pokrivam svojom sigurnošću.
Kad pomalo pospan prelijećeš nebo
iznad staze novog dana,
pa kroz maglu naslućuješ nit
koja bi mogla narušiti tvoj sklad,
neka ti tijelom prostruji spokoj,
znajući da tamo negdje postojim ja
koja čuvam hiljadu i jednu riječ
za smiraj svih nemira koji ti ubrzavaju krv.
Kad neopravdano zabrinut posmatraš ptice
i, bar na tren, poželiš njihova krila
za let tamo negdje iza horizonta,
namigni pticama i spusti se ponovo na zemlju,
znajući da tamo negdje postojim ja
da zaustavim neumorno nervozne časovnike
i vratim te u ovu vremensku zonu
gdje taman kad se očekuje sumrak,
opet se pojavljuje zov vedre zore.
Zato ne daj lošem,
ne daj umornom,
ni nervoznom,
a kamoli površnom
da ti nagrizaju ideale,
znajući da tamo negdje postojim ja
i da čuvam tvoju stvarnost od budnih.
Zato ne daj zimama da uspavaju tvoja ljeta,
ni mraku da pomrači tvoja svanuća,
znajući da tamo negdje postojim ja
sa mirisnim aprilom u kosi
i junom na obrazima
da te vratim nazad u ovo proljeće.
Zato daj da budem tvoja krila
i nebo bez ijednog oblačka.
Daj, da trajem,
znajući da znaš za ovu sigurnu luku.
Spavaj sad,
znajući da ćeš me sresti u snu.
Opet.

TEODOR ZLATEV
SUNCE I SVJETIONIK
(vječni će za mene biti)

Sunce je zamotano u debele oblake.
Svjetionik tone u barci noćne magle.
Oblaci koje tražih s bijelim, sad su
prednja svjetla za rez noćne tame.

Oblaka će uvijek biti.
Ne zaustavljajte sunce, neka sija!
Ko mornar što dolazi k tebi,
noć po noć ko zagrljaj prija.

Sunce će sjati najjače
i vodit će ljubav sa našom kožom,
ko smjer što daje svjetionik u mraku mora,
a mornar šapće “Otok, otok”

Svjetlo moga sunca
moj je daleki svjetionik.
nekad u mraku, zaliči na cigaru
koja dimeć’ sjeća na kuću staru.

Molim nek se ne spira
ovaj ciklus svjetline viti!
Molim, jer neko će
vječno tamo za mene biti.

Originalna verzija:
Слънцето и фара
/Вечно там за мен бъди/

Слънце обвито в облаци дебели,
фар потънал в нощтната мъгла.
Облаците исках да прогоня, с бели
фарове да нижа нощтната тъма.

Облаци винаги ще има,
но ти не спирай, моля, грей.
Моряк, към тебе той отива,
нощ след нощ за теб милей.

Слънце ти грееш най-добре,
кожата ни галиш със любов.
Посока дава фара в тъмното море,
на моряка шепне “остров”

Мое слънце лъчезарно,
мой така далечен фар.
С излъчване така омайно,
че напомня за дома ми стар.

Моля те не спирай
все посока ми бъди.
Моля те не си отивай,
вечно там за мен бъди.

JOVANA CVIJOVIĆ
63 STIHA

Lutkarske predstave su počele
Ali ova lutka, noćas, nema sklonište
Svaki pedalj njenog lica
So je izgrebala
Njenu su mantru
Pevali nevini
Slavili pokojnici
Što nad rakama svojim bdiju

Noćas će ceo svet igrati salsu
Obavijen purpurnim dimom
Skrivenih želja
Prohteva tela
I grešnih misli.

Noćas će mesec piti
Krv i vino
Sledbenika svojih
Kojima će kamen
Biti jedina hrana

Vrištaće neko
“Polomićemo vilice
O tvrde ivice
Gorkih sećanja!”

Neko će plakati
U kutu prljave sobe
Tražeći oprost
Od prošlosti.

Noćas će ideali vaskrsnuti
Samo da bi
Pred našim očima
Ponovo uginuli
Poput zveri
Kojima su zvezde zapalile krila.

Noćas će naše oči
Recitovati
Poeziju mučenika
Bezbojnim mastilom pisanu.

Noćas će reke stati
Nebesa skinuti odore od zlata
Večnost krenuti unatrag

A ja
Ja ću goreti plamenom
Tuge
Vrelim od godina zalud potrošenih.

Noćas cu goreti
U kriku vasione.

Noćas će me konačno spržiti
Pogledi
Kapci
I trepavice
Obojene plavetnilom.

Noćas će sve moje želje
Grimizni pepeo postati.
Noćas ću nad svojom rakom
S drugim pokojnicima bditi.
Noćas ću te oplakati
Svojim truplom
I raspalim zenicama.

Lutkarske predstave su počele.
Obešena tela lebde
Kao marionete
Nad mokrim pozornicama.
I kao da se ništa desilo nije,
Smeju se.

ELMA SELIMI
ISPOVEST SPREMAČICE

U takvim hostelima
mogli ste sresti različite
oblike ljubavnog trougla:

– ljude koji isprobavaju
krevete, ženska tela
i tufnaste kravate;

– jednokrevetne samotnjake
koji jedu bajate
napolitanke;

– rezervisanu buđ za
beskućnike i njihove cimere
nabrekle crne žohare.

Ništa se nije dešavalo
neobično, rutinsko
čišćenje utorkom.

Sve dok se nije čula
galama iz sobe 501:
„Sve me više podsećaš na ženu!“

IVONA BAKOVIĆ
UZALUD

Mršavo granje što prema nebu stremi
I magla što se po cesti vucara
K'o bez cilja
K'o bez doma.

Sve nepomično stoji
A sve neumoljivo nestaje
Gubi se u pijesku
Vremena.

Teški oblak čeka dopuštenje
grmljavine
Da oblije sivu zemlju
I sive ceste
I siva lica

I ja nešto čekam
I ječim
I čupam kose iz
Vrelog tjemena.

Al’ uzalud.
Vrijeme je gluho.

MIRZA PINJIĆ
PJESNIK JE SA PROZORA GLEDAO I ZAPISIVAO

U daljini, čujem, gruhaju topovi
Podno brda, stenju, lupaju kopitama galopnim trkom konji
U rupe su pobjegli miševi
Paljevina miriše na poraz
Tišine krik zrakom se prolama

Pjesnik je sa prozora gledao i zapisao:
Duša pamti, a tijelo trpi

Ne treba ti niko drugi
Kad te osjećaj pomjeri s mjesta
Dođe ti noć u tvoj sobičak gluhi
Sam si,
i sebi dovoljan

Pjesnik je sa prozora gledao i zapisao:
Moja je sreća ćorava
I sama po svijetu luta

U glavi mi se crne misli roje
O, ludo srce moje, ne tuci!

Pjesnik je sa prozora gledao i zapisao:
Uzaludno je…

 

Sve pjesme autora možete pronaći u albumu MILI DUELI 2018 (GLASANJE ČITAOCA) na oficijalnom fejsbuk profilu Nermin Delić (Mili Dueli): KLIK OVDJE!

Hvala svima na povjerenju!

U Jajcu,

Organizator Milih Duela
Nermin Delić


All rights reserved.
cropped-mili_dueli_logo_11.jpg
©2018
Mili DUELI (by Nermin Delić)
Online Balkan Poetry Contest
Town Jajce
71 202
Bosnia and Herzegovina

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.