MILI DUELI 2018 – Rezultati i komentari žirija – Četvrti krug – Polufinale 1

Poštovani prijateji, sa zadovoljstvom vam donosim rezultate stručnog žirija Milih Duela i čitaoca. U protekih 5 dana su rezultati skupljani i nakon presjeka glasova čitaoca donosimo Vam konačni izvještaj koji je nastao nakon glasanja po pravilima Trećeg kruga koje možete pogledati OVDJE.


DUEL 1

MILI DUELI POLUFINALE 1

*Autorica Elma Selimi je jedno od troje odabranih autora od strane organizatora za Veliko finale i ona će biti ravnopravni učesnik Velikog finala. 


U PETI KRUG NISU PROŠLI: Boris Kvaternik, Jovanka Vanja Marković, Jovan Bratić. Refika Dedić, Jovana Cvijović i Enser Hodža. 

Zahvaljujemo se na učešću ovim autorima. Njihova Zahvalnica za doprinos širenju i promicanju književnog stvaralaštva preko društvenih mreža, na kraju sezone će im biti poslata putem interneta, te u slučaju dolaska na promociju Milih Duela, ista će im biti dodijeljena u štampanom izdanju. Sama činjenica da su prošli kvalifikaciju, te su izabrani u TOP 77 sa svojom prijavom je jako važna i pohvalna stvar. Puno sreće ovim autorima u budućnosti, u stvaralačkom i svakom drugom smislu. Nadam se da se vidimo sljedeće sezone opet ovdje u Milim Duelima. Svejedno, kao organizatoru, drago mi je što sam vas upoznao.

UČESNICI KOJI SU PROŠLI U PETI KRUG (VELIKO FINALE) TREBAJU SLATI NOVU PJESMU U VIDU VIDEO SNIMKA RECITACIJE, a u inbox/e-mail poštu će im stići upustva o načinu slanja NOVE (1) PJESME s kojom će se predstaviti u posljednjem, finalnom krugu. Svakako, čestitamo na uspjehu!

KOMENTARE STRUČNIH ČLANOVA ŽIRIJA MOŽETE PROČITATI OVDJE:

Član žirija:
Jože Brenčič
Pjesme:
Ocjene
BORIS KVATERNIK
3
ELMA SELIMI
2
ENSER HODŽA
2
JOVAN BRATIĆ
2
JOVANA CVIJOVIĆ
3
JOVANKA VANJA MARKOVIĆ
4
KOSTA KOSOVAC
2
MARINA GOCEVSKA
2
MEDINA DŽANBEGOVIĆ
3
REFIKA DEDIĆ
4
Komentar:
Pri ocenjivanju radova ograničio sam se samo na pesme, a ne na neke reference autora.
Boris Kvaternik, Usprkos smrti; U pesmi mi smetaju tačke jer kvare pesmu i mislim da bi bilo bolje ako bi autor stavio zareze umesto tih tačaka. Šta te tačke uopšte znače? Ništa. Pesma bi bila bolja bez tog kiča, jer su neke slike zaista lepe, naprimer: “Nad mračnim morem, u sutonu čovječanstva.” Onda je tu i kliše “Naša sudbina – nejasna je,” Jasno je da je uvek nejasna i jasno je da je život prkosenje smrti, koja je na kraju ipak neminovna.
Moja ocena je 3Elma Selimi, Verbalni dosije; u pisanju uspoređuje mučenje životinja i to što teraju iz restorana migrante (azilante) time što ih nazivaju psima, i kako niko ništa ne reaguje kao u slučaju mučenja psa, gde se skupe ljudi i dođe policija i kazni starku. Ovo uspoređenje mi se ne čini na mestu i nije opravdano. Ipak su životinje bespomoćne i treba ih zaštititi. Mislim da bi u radu o tome trebalo voditi računa a ne da to ispadne kao neki aktivistički pamflet. (moderno sada zbog trume migranata)
Moja ocena je 2

Enser Hodža, Planinar; Da li je planinarenje privilegija? Možda jeste, iako to može da bude svako. Kratko pisanje koje peva o lepoti planina. Ništa nema takvog što bi me oduševilo ili potreslo u saznanju kakva harmonija je u ovoj obostranoj ljubavi.
Moja ocena je 2

Jovan Bratić, Gdje to ide čovjek; Pitanje do gde čovek ide je opravdano. Šta bi sve učinio za vlast nad drugima – postane demon i nestane mu duša. Smetaju mi prisiljene rime i kao kruna toga je na kraju: “bogatstvo – carstvo” što nije prava rima.
Moja ocena je 2

Jovana Cvijović, Artemida; Artemida (kči Lete i Zeusa) iz grčke mitologije – boginja lova, životinja, prirode, rasta i rođenja i kao zaštitnik nestašne dece. Kod Amazonki boginje Meseca Artamis, što znači koljačica. Tako sada ne znam u kom kontekstu da razumem ovo pisanje. Ima nekih dobrih slika kao: “Biću ti esker zakucan u pete, Spajaću ti stopala”. U 5. strofi mi smeta da se rimuju reči “brišu” – “uzdišu” jer ovo ne bi trebalo u pesmi sa slobodnim stihom. U 8., 9. strofi bez potrebe veliki I : “Koja pupi I raku sebi slatku stvara”. “Ja sam prva I poslednja.”
Moja ocena je 3

Jovanka Vanja Marković, Lavirint; pesma govori o životu, lutanju lavirintom u igri (i preuzimanju raznih lica iz prošlosti), koju su izmislili drugi pre mnogo vremena i koja je prokletstvo stavljeno nama na čuvanje kao predmet koji nas štiti od zlih sila. Lutamo i lutaćemo nenaučeni u mraku lavirinta kao deca kamenjarom Stounhenđa. Nalazim nekoliko grešaka; u prvoj strofi dvaput “govriš” umesto govoriš, onda u petoj naopako postavljen znak interpunkcije povlaka. Dobro su opotrebljene reči turskog izvora “amanet” i “hamajlija”.
Moja ocena je 4

Kosta Kosovac, Put; ovaj rad mi se ne čini nešto posebno zbog jednostavne zgrade pesme i jednostavne rime koju upotrebljavaju školarci: “sena – vremena”, “doba – soba”, “ići – dići”, “dana – grana”. U tekstu nema ničeg što bi me oduševilo i ostavilo bez daha. Sama građa pesme nema nekog višeg nivoa. Mislim da bi se za takmićenje trebalo malo potruditi. Ovo je za mene razočarenje.
Moja ocena je 2

Marina Gocevska, Gromovi u dushi; Nespretno napisan sadržaj. Nekako čudno mi je to napisano o sudaranju duša i kako onda grmi. Več u naslovu je greška “Dushi”, umesto Duši. U tekstu je previše ponavljanja reči “duše” nekoliko puta, udaraju, nemire, tijelo (tijela). Autorka se gubi u tekstu.
Moja ocena je 2

Mesina Džanbegović, Osmo proleće; Lepa posveta ocu sa uspomenama na njega, kako nedostaje u životu autorke. Ima i ” Sjajni mesec” što ne bi trebalo napisati.
Moja ocena je 3

Refika Dedić, Sestra; Kad lirski subjekt sve ostavi beskraju zbog ranjenosti i gorčine, pojavi se jedna devojka i stavi cveče na popucalo juče, ostavi osmeh i malo nade, koja je potrebna na putu. To je sestra. Lepe slike u metaforama.
Moja ocena je 4

 

Član žirija:
Duško Topić
Pjesme:
Ocjene
BORIS KVATERNIK
4
ELMA SELIMI
4
ENSER HODŽA
5
JOVAN BRATIĆ
5
JOVANA CVIJOVIĆ
4
JOVANKA VANJA MARKOVIĆ
4
KOSTA KOSOVAC
4
MARINA GOCEVSKA
4
MEDINA DŽANBEGOVIĆ
4
REFIKA DEDIĆ
5
Komentar:

BORIS KVATERNIK Usprkos smrti

Pjesnik se na prozaičan način pozabavio čovjekovim trijumfom nad smrti.. Zbog vrlo dobro promišljenog odabira riječi i specifičnog stila ovaj bih uradak svrstao u tzv. pjesme u prozi. Moram priznati da mi nije jasna forma, koja mi se ovako posložena ne čini svrhovitom. Naravno, osim ukoliko nije tu samo zbog sebe same, u što mi je opet teško povjerovati.

ELMA SELMI Verbalno dosije

Na vrlo promišljen i uspješan način autorica je kroz dvije suprostavljene slike iz naše suvremene zbilje pokazala svu brutalnost i nepravdu koju je čovjek u stanju nanijeti drugom čovjeku. Kao javna ličnost pjesnik se u svome radu često puta mora uhvatiti u koštac s aktualnim društvenim zbivanjima, što Elma ovim stihovima itekako čini.

ENSER HODŽA Planinar

Na krajnje jednostavan i iskren način pjesma govori o ljubavi čovjeka i planine. Ta obostrana ljubav protkana je privilegijom, nakitom, harmonijom, ali i ljubomorom. Vrlo zanimljiva je riječ “duvak” koja je svojevrsni uljez u ovako suvremenoj poetici. Čini mi se da nas je upravo ovom riječju pjesnik želio prizemljiti iz nebeskih visina.

JOVAN BRATIĆ Gdje to ide čovjek

Pjesma nalikuje na svojevrsni pjesnički perpetum mobile u kome misli, asocijacije, osjećaji, i pitanja nailaze u beskonačnom nizu poput beskrajne rijeke. Taj tvrdi misaoni niz prekidaju samo dvosložne riječi na kraju međustihova sjajno rimovane s prethodnim stihom, čiji zvon daje ovoj pjesmi neočekivanu melodiju. Originalna i gotovo savršena forma daje ovoj pjesmi potrebnu ozbiljnost i odgovornost autora prema egzistencijalnim pitanjima suvremenog života. Čestitke i moje iskreno poštovanje!

JOVANA CVIJOVIĆ Artemida

Većina mladih pjesnika često se u traganju za najupečatljivijim izrazom drži ustaljenih klišea i služi se već bezbroj puta oprobanim stilom. To srećom nije slučaj s Jovanom Cvijović koja se usprkos mladosti suverenom lakoćom drži modernog i slobodnog pjesničkog stila. U tome je krajnje uvjerljiva i sudeći prema ovoj pjesmi pjesnički izrazito snažna. Međutim, uz sve kvalitete koje posjeduje, ova je pjesma po meni predugačka: Bolje bi mi zvučala bez završne strofe.

JOVANKA VANJA MARKOVIĆ Lavirint

Pjesma je doista u duhu naslova – pravi labirint. Ne bih se usudio zalutati u ovakav koloplet riječi, pojava, događanja koje iskusna pjesnikinja prostire pred nas. Naime, što god učinili ili pokušali promijeniti, ostajemo u labirintu da “zauvijek krstarimo njegovim ulicama” ili preciznije rečeno – njegovim bezizlazima.

KOSTA KOSOVAC Put

Lijepo zamišljeno, dobra ideja, zanimljiv motiv… U posljednje vrijeme rijetko nailazimo na rimovane dvostihove pa mladom autoru treba čestitati na odabranoj pjesničkoj formi i duboko refleksivnom sadržaju. Jedina zamjerka je nedosljednost u metrici. Naime većina stihova pisana je u dvanaestercu, ali ima stihova s 13 pa čak i s 11 slogova što bitno umanjuje svojevrsnu disciplinu i zvučnost pjesme.

MARINA GOCEVSKA Gromovi u duši

Pjesnikinja biranim riječima prikazuje bure u svijetu intime i u dubini ne samo svoje duše. Sve je prepuno simbolike i snažnih izraza koji oslikavaju ljudsku borbu, traganja, tjeskobu, nemire i bol jer “gdje udari bol tu se duša na sitne dijelove raspada”.

MEDINA DŽANBEGOVIĆ Osmo proljeće

Svakome je gubitak drage osobe nenadoknadiv, a pjesnicima posebno. Posebno je takav gubitak teško pretočiti u stihove jer je gotovo nemoguće pronaći pisanu riječ koja će izraziti svu težinu boli i sjećanja na izgubljenu dragu osobu. Iako svaka od tri kitice Medinine pjesme priča svoju priču, meni bi i zadnja kitica bila sasvim dovoljna, pogotovo njezin završni stih: “Život i Smrt su vode istoga okeana!”

REFIKA DEDIĆ Sestra

Ovdje doista nije potrebna neka šira elaboracija. Ova pjesma je primjer kako se s malo riječi može mnogo reći. Pjesnikinja koja “prostire ležaj beskraju”, “zabehara zaboravu”, stavlja cvijeće na “popucalo juče” zaslužuje najvišu ocjenu. Čestitam!

 

 

Član žirija:
Enea Hotić
Pjesme:
Ocjene
BORIS KVATERNIK
3
ELMA SELIMI
3
ENSER HODŽA
5
JOVAN BRATIĆ
5
JOVANA CVIJOVIĆ
3
JOVANKA VANJA MARKOVIĆ
5
KOSTA KOSOVAC
3
MARINA GOCEVSKA
5
MEDINA DŽANBEGOVIĆ
5
REFIKA DEDIĆ
5
Komentar:
“Gdje to ide čovjek”, zapitao se JOVAN BRATIĆ i napisao odličnu pjesmu. Bezbroj pitanja mi je ostavila ova pjesma i to u najpozitivnijem smislu. Moram reći da je ritam pjesme ujednačen, nema “spoticanja” dok se čita što zaista predstavlja težnju svih koji žele i da pišu i da čitaju. Motiv totalne degradacije istinskih vrijednosti u našem društvu sjajno je razrađen u ovoj pjesmi. Moj naklon! Zaklinjemo li se u vječno carstvo samo da bismo opravdali totalno pokleknuće pred niskim strastima današnjice?
“Gdje to ide čovjek bježeć` od svijesti,
kada trule dvore slamaju oluje?”
Struktura pjesme doprinosi razradi osnovnog motiva ( distih, pa zatim međustih koji se rimuje sa drugim stihom svakog distiha).
ENSER HODŽA je napisao kratku i vrlo lijepu pjesmu, nekako me raznježila. Motiv traženja i konačnog pronalaska u liku voljene osobe je divan motiv.
MARINA GOCEVSKA,
GROMOVI U DUŠI
Dobar prevod pjesme, motiv vječite ljudske težnje da pronađe drugu polovinu sebe. Voljela bih da znam makedonski ili da čujem pjesnikinju kako recituje pjesmu, ponekad melodija nekog jezika da čaroban prizvuk pjesmi.
MEDINA DŽANBEGOVIĆ,
OSMO PROLJEĆEPjesma je duboka, vrlo lična i na mahove kao da je razumljiva samo pjesnikinji, ali to je varka! Pjesnikinja vrlo vješto zaokuplja moju pažnju i stvara veličanstvene slike svog djetinjstva pred mojim očima. Mudrosti je puna ova pjesma, a u posljednjim stihovima pjesnikinja nam otkriva veliku istinu na koju često zaboravljamo, odlična pjesma! 🙂
REFIKA DEDIĆ
SESTRA
Posljednja strofa ove pjesme je ključ: oči voljenih nas vode kroz život pa čak i u sjećanju! Odlična pjesma!
JOVANKA VANJA MARKOVIĆ
LAVIRINT
Pjesma je toliko sveobuhvatna, sviđa mi se što čovjek, da bi je čitao, mora imati i određena predznanja iz opšte kulture! Život je u pjesmi prikazan kao lavirint kroz koji tumaramo, pozivajući se na Vaseljenu kao izgovor ili pokriće za srce što pulsira u grudima i neprestano kroz vijekove nas vodi istim putem. Stih “Ničemu ne naučeni” prilično mi je nespretan, a i gramatički neispravan ako ovakav ostane, dakle trebalo je ili “NIčemu nismo naučeni” ili “Ničemu nenaučeni”, dakle ne odvajati negaciju od glagolskog pridjeva trpnog.

Ostalim takmičarima preporučujem da obrate pažnju na izbor pjesama, da smisleno upotrebljavaju znakove interpunkcije, da ne gube niti sopstvene pjesme jer su u nju stavili sve što im je palo na pamet, pa na kraju pjesme se više ne zna šta je pisac htio da kaže…

 

Član žirija:
Anđela Turukalo
Pjesme:
Ocjene
BORIS KVATERNIK
5
ELMA SELIMI
5
ENSER HODŽA
3
JOVAN BRATIĆ
3
JOVANA CVIJOVIĆ
3
JOVANKA VANJA MARKOVIĆ
3
KOSTA KOSOVAC
5
MARINA GOCEVSKA
3
MEDINA DŽANBEGOVIĆ
5
REFIKA DEDIĆ
3
Komentar:

Elma Selimi, nakon prošlog kruga vratila se na pjesme sa snažnijim efektom na čitalačku publiku. Tema odlična, izraz jasan, stav čvrst, cilj očigledan. Uvijek posebna, uvijek drugačija. Bravo.

Boris Kvaternik… Ove silne tačke koje cijepaju stih su potpuno besmislene. “Nad ljubavi i čežnje” bi bilo mnogo djelotvornije, tu je “naše” potpuno suvišno. Ostatak pjesme je dobar, ali smatram da je autor mogao odabrati i bolju pjesmu. Ipak, talenat je osjetan, minijatura je efektna. Dobro urađeno.

Enser Hodža, smatram da je minijatura zahtijevala snažnije riječi. Ovdje ni interpunkcija nije kakva bi trebala biti. Već sam pisala o tome koliko je svaki detalj bitan kod minijature, jer je sve primjetnije i osjetnije. Zadnji stih je suv i nedopadljiv. S obzirom na to da je njegov zadatak da uokviri pjesmu, mislim da nije dobro učinjeno.

Jovan Bratić, lijepa ideja. Ipak, uz ovakvu rimu se moralo dodatno poraditi na formi. Mislim da i ta rima malo omekšava pjesmu, trebalo ju je malo zakomplikovati, unijeti dinamike i živosti. Nije loše, ali ni pretjerano dobro.

Jovana Cvijović, pjesma sadrži neke lijepe motive ali nije mi zaokupila pažnju. Odaje neku tupu nit melanholije, djeluje kao da je autorka zalutala kroz pjesmu trudeći se da je uklopi u cjelinu. Takođe, problem sa interpunkcijom je očigledan.

Jovanka Vanja Marković, ista stvar. Nedovoljno jaka emocija, lijepi motivi ali djeluju usiljeno. Pjesma je nepovezana u pojedinim momentima. Uz korekcije bi mogla biti veoma dobra.

Kosta Kosovac, simpatično. Veoma simpatično. Smatram da je moglo biti bolje za polufinale, trebalo je poslati nešto što ostavlja snažniji utisak; ali ova minijatura je sasvim dopadljiva. Kraj je izuzetno fin.

Marina Gocevska, pjesma je haotična koliko i tema. Osjeća se taj unutrašnji nemir autorke, ali ne na pravi način ni iz pravih razloga. Pjesmi fali oblik, forme nema; interpunkcija je loša i stihovi su nabacani. Smatram da je i sadržaj mogao biti kreativniji.

Medina Džanbegović, prvi put da mogu pohvaliti pjesmu ovakve teme. Obično emotivno stanje nadvlada autora, pa se zanese i iznese sadržaj koji nije nimalo umjetnički. Drago mi je što je ovo izuzetak. Pjesma je lična, a oblikovana odlično; emocija je živa ali nije nadvladala stih; pjesma ostavlja trag nakon čitanja i nemam primjedbi nikakvih. Bravo.

Refika Dedić, nejasna pjesma sa mlakom emocijom. Ideja, koliko mi se čini, je mogla biti ostvarena na mnogo precizniji i efektivniji način. Ovako, pročitala sam…a ne znam zašto.

 

Član žirija:
Nermin Delić
Pjesme:
Ocjene
BORIS KVATERNIK
4
ELMA SELIMI
5
ENSER HODŽA
3
JOVAN BRATIĆ
4
JOVANA CVIJOVIĆ
4
JOVANKA VANJA MARKOVIĆ
3
KOSTA KOSOVAC
5
MARINA GOCEVSKA
4
MEDINA DŽANBEGOVIĆ
5
REFIKA DEDIĆ
4
Komentar:
I dragi čitaoci, stigosmo do posljednjeg koraka pred Veliko finale, posljednji krug ovog takmičenja. Nakon čitanja svih pjesama, shodno pravilima takmičenja, moja ocjena kao člana žirija u 4. krugu će se isključivo odnositi na pjesme 4. kruga sa aspektom na ranije ocjene, te ću na taj način gradirati autore. A svoj komentar o općem utisku sa ocjenama ću naknadno dostaviti.
Ovako sam glasao:
BORIS KVATERNIK:
Provjereno dobar autor, raduje me što je jedan od onih kojem bih, danas-sutra, mogao povjeriti svoje pjesme na lekturu, na uklanjanje eventualnog suviška koji možda nisam primjetio. Zaista, dosta britko i jasno pisanje od strane ovog autora. Njegova polufinalna pjesma mi je prvo privukla pažnju zahvaljujući svojoj estetici, jer do sada (iako je bilo raznih “čuda” kroz ovih šest sezona), ovakvu formu nisam vidio. Pokušao sam razjasniti o čemu je riječ, međutim, do kraja vremena predviđenog za glasanje nisam razaznao zbog čega se nalazi baš toliko tačaka u stihovima. Dakle, ne mogu reći da je ideja neuspješna, možda je samo nisam “dokučio”, ali estetski, nije mi se dopala. Ukoliko je napravljeno radi predaha, tri ista znaka interpunkcije bi bila dovoljna (…), ali mislim da je autor htio da ostavi drugačiji trag, stoga, sa aspekta inovativnost, vrednujem to kao “pozitivan eksperiment”. 🙂
Sadržajno, pjesma je dobra, u sebi ima odličnih stihova poput:
“Naša sudbina ………….. nejasna je, masna
Poput tinte ………………………. u oceanu vremena” – PRELIJEPO!
… iako, istini za volju, pronašao sam i neke, ne baš originalne motive, pomalo nenaviknut na to, od strane ovako darovitog autora:
“Ljudski genij ………………………….. ponekad zasja
Jasnije nego ……………………….. zvijezda Danica,”.Sveukupno, pjesma u sebi nosi poetiku, a za ovog autora se slobodno može reći da je on već pečeni pjesnik, te da je potrebno samo da pravilno odabira pjesme kojim će se predstavljati (ne samo ovdje, već i u mnogo surovijim formama takmičenja gdje 2-3 čovjeka ocjenjuju autore na osnovu jedne pjesme, ne dajući pritom nikakav komentar ZAŠTO ta pjesma nije dobila nagradu). Prepuni smo takvih takmičenja, pa smatram da bi se ovdje ovom autoru trebala skrenuti pažnja da bira pjesme poput pjesama 2. i 3. kruga, jer je on definitivno, po mom mišljenju, najbolji predstavnik Hrvatske ove godine.

Stoga, ocjena za ovu pjesmu, uz puno sreće u polufinalu, jeste 4!

ELMA SELIMI:
Šta reći? Počevši od Prvog kruga, gdje je ova autorica zablistala i poslala jednu od najboljih pjesama ove sezone (poznatu TURŠIJU), te me tako u startu impresionirala svojom deskripcijom realnosti; pa sve na dalje, ona u sebi ima jednu posebnu emociju koja je vrlo važna za sve one koji pišu. Ta emocija se ne može opisati, dozvati, nazvati, ona se suosjeća sa onim ko je proizveo i to je vrlo važno za popularnost ove autorice u budućnosti.
Polufinalna pjesma je pečat na prethodnih 40 dana druženja. Počevši od naslova koji je FANTASTIČAN!, preko forme (minijatura je trendy u svijetu kad niko nema vremena), do SAVRŠENOG POENTIRANJA stavljanjem u paradoks dvije strofe različitih događaja. Ovo je Balkan! Ovo smo mi! Ovo je naša realnost, a takve pjesme su najcjenjenije i najviše se pamte. Na prvu, oni koji nisu upućeni u modernu poeziju će pomisliti da je pjesma priča, da joj fali BOGATSTVO stilskih figura, ali ona to zaista ne treba. Ona posjeduje jednu snažnu metaforu na tako realnu i originalnu tematiku da je to sasvim dovoljno da je proglasim POEZIJOM, po mojim parametrima.
Posebno me oduševilo što e autorica unijela u pjesmu tematiku kojom je okupiran cijeli Balkan, a o kojoj se itekako malo govori u umjetnosti, a trebalo bi puno više. Svi smo mi nekada bili raseljeni, ako ne mi, onda naši roditelji, a to je poremetilo standardne koncepte života, djetinjstva i odrastanja u zajednici. Drago mi je da se na ovaj način čitaocima skrenula pažnja da “izbjeglice” zaista NE ŽELE da nam ukradu komadić mesa, zraka i života, oni traže samo svoje kuće koje su napustili, a i sami znaju da Balkan nije raj za život, te im on nije primarni cilj. Stoga, drago mi je što sa na ovaj način uputio indirektni apel da se ophođenje prema ovim ljudima poboljša, da im se pruži par dana SIGURNOSTI, JER NAS TO NIŠTA NE KOŠTA.
Djevojko, bravo za ovaj NEPAPTETIČNI ISKAZ EMPATIJE!
Mi smo u ranijim sezonama sa istom tom emocijom imali našu čuvenu Vesnu Pešić iz Niša, koja je starija i iskusnija autorica. Ponekad pomislim da je život bio nepravedan prema njoj, jer je ima jedno 10-tak pjesama koje su savršene. Želim joj svako dobro u karijeri, ali pošto još nije izdala svoju knjigu, smatram da će se o njoj pričati, onoliko koliko bi se trebalo pričati, tek kada je ne bude među živima. A Elma, pošto je počela rano da se ozbiljno bavi poezijom, mislim da će svoju popularnost itekako osjetiti u budućnosti.

Ocjena za pjesmu je 5+!

ENSER HODŽA:
Kratka minijatura, zaista lijepog naslova, pomalo neobičnog (pušta mašti na volju). Očekivah više u ovoj minijaturi, međutim, možda je problem već u samoj formi. Čitajući ovog autora, on je uvijek slao poduže pjesme u kojima je svojom nježnom deskripcijom, nenametljivo, a krajnje jasno opisivao prirodu. Ovaj put u ovoj ljubavnoj pjesmi se nije snašao, mogu slobodno da kažem, na osnovu svog utiska, a nakon nekoliko čitanja. Do amnesita (pretpostavljam da se piše malim slovom, jer je riječ o vrsti) sve je bilo super, a nakon toga, kao da je ubacio isječak neke druge pjesme. Čak i ta riječ DUVAK kojom se nekako trebala osvježiti pjesma, ne stoji. A kraj je popriličan kliše.
Znajući koliko ovaj autor zapravo može (po emociji u pjesmi me čak podsjeća na našu Eneu Hotić), očekivao sam da će ova minijatura biti njegova bomba kojom će odskočiti do Velikog finala, metaforički rečeno. No, to se ipak nije desilo.
Bez obzira, smatram da, ukoliko se neko bude ozbiljnije pozabavio ovim autorom u budućnosti, od njega (komercijalno ime i prezime) se može napraviti dosta respektabilan umjetnik Balkana. U tome je ponajviše važan samom sebi, jer mora znati pravilno odabrati pjesmu, kako rekoh u prvom komentaru, i na puno surovijim takmičenjima, gdje 2-3 člana žirija ocjenjuju samo jednu pjesmu autora, bez trunke znanja o njemu, o njegovom talentu, a možda čak i sa unapred predviđenim favoritima za pobjedu. No, smatram da se on ovdje itekako istakao, da je njegova dobrota došla do izražaja, a to mnogo cijenim kod ljudi. Samo tako se postaje pjesnik kakav svi želimo postati!
Ocjena za pjesmu je 3.

JOVAN BRATIĆ: :
U pitanju je sjajan autor, meni najdraži bh autor u kavlifikacijama, dok sam čitao sve pjesme. Toliko lijepoga mi je tad ponudio sa svojim stihovima da sam se prosto oduševio i bio sretan što u Nevesinju postoji takav čovjek, takav autor. Stoga i pjesma Prvog kruga je na mene ostavila najveći utisak, te bih je uvrstio u red ponnajboljih pjesama ove sezone.

Ova, polufinalna pjesma, na mene je ostavila samo utisak da se radi o nekome ko zna pisati, zna savršeno rukovoditi stihom ritmički, zna pravilno koristiti riječi i zna u pjesmu unijeti elemente poezije koji se trebaju tu i naći.
Ipak, jedina zamjerka je nezaokruženost pjesma kao misane cjeline, te nedovoljna jačina. Možda, da nisam čitao ranije pjesme ovog autora, te da ovo nije polufinale, sasvim drugačije bih glasao. Ovako, u ovom duelu se nalaze jače pjesme, stoga, ocjena za pjesmu je 4. Puno sreće!

JOVANA CVIJOVIĆ:
Nekako je ova autorica autsajderski prolazila iz kruga u krug. Nekada, kad se uopće ne bih nadao (jer na početku nije zablistala), ona je davala svoj maksimum i naredni put prelazila i preko svog maksimuma, što sam oduvijek znao cijeniti.
Ovog puta:
“Biću tvoje živo blato
Biću tvoja reč
I oganj na kom goriš
Biću ti esker zakucan u pete
Spajaću ti stopala

Svrstaću te među žive
Biću tvoj portret
Tvoje ogledalo
Tvoj dah I parfem.” – ODLIČNO!

Generalno, kompletna pjesma je odlična, samo je poentiranje nedovoljno jako za ovako snažne pjesme…I to je moja jedina zamjerka. Ocjena za pjesmu je 4.

JOVANKA VANJA MARKOVIĆ
Riječ je o još jednoj sjajnoj autorici, ali zaista sjajnoj, pečenoj i zreloj za pisanje prave poezije. Kako je natjecanje odmicalo, tako se njena kreativnost sve više primjećivala i mislim da je posljednjim krugom to bio njen zenit.
Ovoga puta, u polufinale je poslala sadržajno jaku pjesmu, ritmički skladan slobodni stih, sa pravilnim predasima u pjesmi, metaforikom koja je na vrlo dobrom nivou (doduše, znala je biti impresivnija u ranijim pjesmama, sa pravopisnom greškom:
„Ničemu ne naučeni“ – „Ničemu NENAUČENI“ – što ne uzimam toliko u obzir.
Dalje, pjesma je lijepo poentirana, u svakom drugom krugu bi zaslužila maksimalnu ocjenu, ali moram priznati da je sada, više po toj subjektivnoj crti, kod mene presudila tematika pjesme. Pročitah mnogo pjesama na tu temu, a ovdje vidim originalnost, ali je to moglo i puno jače. Sjetimo se samo emocije Trećeg kruga. Nažalost, ova pjesma ne nosi tu emociju, da bi mi sve ostalo bilo u drugom planu.
No, svi oni koji traže zrele, pečene poete, u ovoj autorici mogu pronaći mnogo poezije, te stoga, moja preporuka izdavačima.
Ocjena za pjesmu je 3.
KOSTA KOSOVAC
Mladić koji je oduševio sve članove žirija, o čemu govori i njegova prosječna ocjena 5.0 do sada, dakle, vrlo perspektivno mlado lice u poeziji, jedan od onih koji se izdvoji već na prvu. Zbog njega i po talentu njemu sličnih sam bio kritikovan od strane nekih starijih autora koji su bili u Milim Duelima, ali su ispali, jer se navodno, prema njihovom mišljenju, forsiraju anonimusi u takmičenju, što je potpuno nerealno, pošto se ovdje isključivo procjenjuje poezija, a žiri nema uvid u biografiju učesnika sve do polufinala, kada ih predstavljamo. No, vrlo sam jednostavno odgovorio takvima i sličnima. Istina je, nikada ranije nisam čuo za Kostu i pojedine njegove mlade kolege, ali također, nisam čuo ni za većinu starijih autora koji se takmiče u Milim Duelima, što je možda i najbolnija činjenica. Nikako ne pokušavam ovim na bilo koji način ugroziti ičije uspjehe, samo mi je nejasno kako do sada ovakve mlade momke i djevojke nisu prepoznali, te im ovom prilikom poručujem da pročitaju pjesme od Koste i njegovih kolega i nauče šta je to surovi talent i vještina pisanja poezije.
Pjesma koju je poslao u polufinale me na prvu natjerala da pomislim da će se saplesti u jednostavnosti ove minijature, no, prevario sam se. Itekako metaforična, rime iako izlišne, ostale su u službi pjesme, a sadržajno poentiranje preovladava, zaista predivno.
PS. Ako ovako pišu anonimusi, želim vječno da budem anoniman. 😀
Ocjena 5!
MARINA GOCEVSKA:
Vrlo poetična, lijepa pjesma, srceparajućeg karaktera. Ima lijep ritam, tjera da se pročita do kraja i imam osjećaj da bi bila sjajna za recitovanje.
U pitanju je najbolji ženski autor iz Makedonije ove sezone, djevojka koja je konstantno slala ujednačene pjesme, po mom mišljenju, dosta dobre, poetične, iako se u prijevodu ovoga puta izgubila ta nit ZAŠTO DA SE ČITA OVA PJESMA PONOVO, imam osjećaj da se o tome itekako nije vodilo računa. Ono što je zaista lijepo, ova autorica je uvijek slala svoje prijevode, nije tražila od nas da prevodimo pjesme, tako da cijenim i njene prevoditeljske mogućnosti.
Ocjena za pjesmu je 4.
MEDINA DŽANBEGOVIĆ :
Ova autorica je od samoga početka slala ujednačene pjesme, sjajnog kvaliteta. Mislim da u njenoj poeziji ima toliko emocije, da je to pomalo začuđujuće. Naprimjer, ova pjesma ima više emocija u sebi, nego sve pjesme u ovom duelu. To je jako važno, danas-sutra, kada se pjesme pošalju na neke puno jednostavnije konkurse, a opet puno teže od ovog kontesta, u smislu da se nikakve povratne informacije ne pružaju ZAŠTO pjesma nije dobila nagradu. U tim varijantama, itekako smatram da je Medina jedna od onih autora koji se mogu nametnuti, upravo svojom emocijom iz pjesama. Ova autorica plijeni karakterom svoga pisanja, tim sjajnim načinom slaganja riječi, bez suvišaka, kao da su tu uvijek bile i uvijek trebale biti. No, nema ih mnogo, ali opet je to popriličan broj autora koji prijave pjesmu sa sjajnom emocijom, no, opet se lako može izdvojiti ova autorica. Naime, ona u svojoj emociji (npr. ovoga puta je pisala o osmoljetnici od smrti svog oca, jedne jaaako važne figure u životu svakog čovjeka) NE NOSI PATETIKU. Bez trunke jada, podsjećanja na monotone tužbalice i slično (kao što smo u jednom od prethodnih krugova imali, kada je makedonska autorica posvetila pjesmu svome TATKU, ali je pored emocije unijela gomilu klišea i dosta patetike), ova autorica je, zaista, afirmisan autor u domeni poezije.

Naslušana dubokih tišina noću
Zalazeći u tamu zauvijek zaustavljenih trenutaka
Sjećam se – Uvijek si tačno znao kakve je boje Sunce
Na bratovim i mojim trgovima života.
Sanjam te veseloga i mladog,
Ja, pjegava žuta djevojčica u crvenome kaputiću“ – PRELIJEPO!

Ma bravo! Puno sreće želim, moja ocjena za pjesmu je 5!

REFIKA DEDIĆ:
Autorica sa nježnim stihovima koje bih mogao slušati danonoćno, bez prestanka, a da mi pritom nikada ne zasmetaju. Imao sam priliku i lično upoznati autoricu, zaista je i ona poput svojih pjesama, dobroćudna, vesela i nimalo nametljiva. Moram priznati da je taj osjećaj za granicu u poeziji vrlo važan, iako smo svi skloni govoriti kako POEZIJA NEMA GRANICE. Itekako ih ima i itekako je potrebno poštovati određena pravila u poeziji, kao što je prilagođena forma, dobar stil i ritam, originalan sadržaj sa zaokruženom misaonom figurom i raznovrsne inovativne stilske figure kojima se ukrašavaju pjesme, popularne bravurice, kako ih je nazivala naša uvažena Danja. Itekako je važno sve to staviti u mjeri, u balansu koji se postiže maštom samoga autora, opet po volji i znanju.
Mislim da svemu tome itekako parira ova autorica. Slala je dosta dobre pjesme. Po pitanju ove, da počnem:

Da prostrem ležaj beskraju
Da zabeharam zaboravu
Pijana od boli i gorčine

Jedna djevojka noćas
Sjede pored mene
I stavi cvijeće na popucalo juče“ – PRELIJEP DIO! – najljepši u pjesmi.
Nakon toga ide opšti razor misli, kao da je „djevojka“ dočekala autoricu nepripremljeno. Mislim da je to i glavni problem kod ove autorice, ako možemo to uopće to smatrati problemom. Jedina zamjerka koju imam je na SADRŽAJ. Imam osjećaj da je autorica mnogo puta pisala pjesmu, a da nije znala koja će biti poenta pjesme, poruka zbog koje bih ja, kao čitalaca, a i mnogi drugi koji čitaju njenu poeziju, sutra preporučio drugim čitaocima njenu pjesmu. A to je itekako važno. Opet kažem, to je moj subjektivni osjećaj na osnovu druženja preko 40 dana u Milim Duelima, jer sve ostalo je prelijepo i nemam nikakvu drugu zamjerku. Ili je autorica nedovoljno fokusirana na pjesmu, pa je dovši samo da bi bila dovršena ili je to prosto tako sa njenim pisanjem – ali smatram da to ona može puno bolje i da nije loše da se na ovaj način razmijeni mišljenje po tom pitanju, jer kod nas su ljudi takvi: HVALE, HVALE, HVALE… a kad nagrada izostane, nikome ništa. Ja bih, naprimjer, na ovako dobre dvije strofe, ako nisam u mogućnosti da nastavim istim tempom, ostavio da prenoći, pa onda nastavio dalje, opet kad osjetim potrebu, jer zaista nije važan kvantitet, već kvalitet. Dakle, prije bih izabrao 10 savršenih pjesama, negoli 100 nedovršenih, prosječnih. Mislim da je „žrtva“ koju ova autorica podnosi kroz sve svoje književne manifestacije kojima oplemenjuje svoj grad izuzetno velika, da je ona i više nego vrijedna spomena, te da je najdarovitija od svih autora koje pročitah iz Krajine, za ovih 6 godina rada na ovom projektu.
Puno sreće joj želim i svako dobro, a moja ocjena za pjesmu je 4.

__________________________________
UTISAK:
Mogao bih satima pisati na ovu temu, o svakom autoru ponaosob, no, trenutno zbog skučenosti vremena, prinuđen sam samo da razjasnim one kojima sam dodijelio svoje glasove za utisak. Kao organizator ovog projekta, danima sam se družio sa ovim autorima i njihovim karakterima i to, koliko god izgleda divno, nije ni malo lako, jer su svi, baš svi različiti.
U toj svojoj različitosti prednjači MARINA GOCEVSKA, autorica koja je kroz svoje učešće u Milim Duelima do sada, pokazala šta znači adekvatno biti pripremljen za ovo takmičenje. Pedagoški nastrojena, vrlo obrazovana u svojim javljanjima, svojom HRABROŠĆU I UPORNOŠĆU je uspjela doći i do malih ekrana i tamo, kroz nekoliko minuta, prenijeti priču o Milim Duelima i svom učešću. Ono što tome ide u prilog je i činjenica da, do ove sezone, učesnika iz Makedonije je bilo izuzetno malo, a većina ih se nije ni usuđivala prijaviti, što zbog jezične izolovanosti ove države, a što i zbog neznanja da Mili Dueli, zapravo postoje. Ovakvim poduhvatom, zaslužila je ocjenu za utisak.
Drugo lice koje je na mene ostavilo snažan utisak je Elma Selimi. Sa ovom autoricom sam ostvario sjajan kontakt, a njena poezija me oduševila, pa smatram da na taj način zaslužuje ocjenu za utisak.

__________________

 

Pjesme:

BORIS KVATERNIK, 1987., Hrvatska
USPRKOS SMRTILjudska nastojanja ……………… bukte u plamenu
Gorućeg mora ………………………… u smiraj dana

Smrt se nadvija …….. nad naše ljubavi i čežnje…

Smrt. Naša sudbina ………….. nejasna je, masna
Poput tinte ………………………. u oceanu vremena

Pa ipak, pa ipak, …………………… usprkos svemu,
Ljudski genij ………………………….. ponekad zasja
Jasnije nego ……………………….. zvijezda Danica,

I naš se pjev, ……………………….. nošen čežnjom,
Van svih očekivanja ………………… uzdiže i lebdi
Nad mračnim morem, …. u sutonu čovječanstva

Naš je zanos …………………… galaksija u malom,
Što se poput ……………………… zvjezdanog neba
Ogleda u licu …………………. beskonačnih valova

ELMA SELIMI, 1997., Srbija
VERBALNI DOSIJE

Ulica Lomina Beograd bb odzvanja:
„Kako si mogla da ga udariš?
Hoćeš li da ti opalim šamarčinu
pa da vidiš kako je!“
Njih tri i ona – starija žena
koja maltretira izmučenog
psa koji je u crnoj pohabanoj torbi.
Ubrzo dolazi policija i rešava slučaj.
Starija žena je platila kaznu.
Gužva se razilazi.

Silazim niz park blizu autobuske,
pun je stranaca,
preko puta, iz restorana,
teraju azilante, koji sede,
uz reči: „Terajte se, psi!“
Niko se nije pobunio, nisam ni ja,
prolazeći pored njihovih
izbegličkih života.
I dalje se pitam
ko plaća kaznu za njih!

ENSER HODŽA, 1976., Švicarska
PLANINAR

Privilegija…
Planina me okitila,
Sferama duginih boja
Sjenu mi uokvirila.
Kao da Ametist sam njen
Čuva me ljubomorna.
Harmonija!
Voljena mi duvak* podigla…
Potpuna je naša ljubav obostrana!

*duvak (tur.) – veo; nevjestina svadbena koprena; pokrivač kojim se pokriva nevjesta kada je vode mladoženjinoj kući

JOVAN BRATIĆ, 1974., Nevesinje
GDJE TO IDE ČOVJEK

Gdje to ide čovjek, okovan u lance,
kad su kao sužnji zatočene misli?

Od tuge su svisli,

slijepci što su hodali po žici,
bacajući bližnjim prašinu u oči.

Zabluda se toči,

po raskošnim sjajnim odajama moći,
gdje od ljudskog bića stvaraju demona.

Odjekuju zvona.

Gluve uši ništa slušati ne žele,
ogrezla su srca u bludu i krvi.

Ko će biti prvi,

u areni gde se nevoljnici bore,
a bezlična masa vrišti sa tribina?

Zvuk bomba i mina,

njeguje se kao arija iz snova,
kojoj treba da se poklone i dive,

svi,svi koji žive.

Gdje to ide čovjek, u noći bez baklje,
okolo svuda polja živog pijeska?

Prije strašnog bljeska,

istrgnuta duša treba da se vrati,
da zapjeva opet milo poput ptice.

Izrašće iz klice,

rukoveti svježih i mirisnih ruža,
tamo gdje je pustoš plesala sa bolom,

i nepravdom golom.

Gdje to ide čovjek bježeć` od svijesti,
kada trule dvore slamaju oluje?

A život se truje,

bjesomučnom trkom za novcem i vlašću,
gubeći lagano jedino bogatstvo,

za vječito carstvo.

JOVANA CVIJOVIĆ, 1999., Užice
ARTEMIDA

Zakupi me
Zastraši me
Okupaj me
Oblači me
Zaplaši me!

Biću tvoje živo blato
Biću tvoja reč
I oganj na kom goriš
Biću ti esker zakucan u pete
Spajaću ti stopala

Svrstaću te među žive
Biću tvoj portret
Tvoje ogledalo
Tvoj dah I parfem.

Čelikom zalij prazninu
Tirkiznim valovima se prepusti
Otkucaje srca slušaj
Dok govore, dok ćute, dok lupaju poput bubnjeva I doboša

Slušaj svoje usne dok se spajaju
Dok se rasipaju poput polena
Na trulom povetarcu

I svesti naše tragove kako se brišu,
Naše sluge koje uzidišu
Koje mole svetlost da se vrati
Koje u tami plutaju I dave se sopstvenim okovima sna

Dodirni glas u meni
I uplaši se moje sene
Budi zakopan
Zastrašen
Nepokretan
Opkoljen

Budi sve sto žele grane trešnje
Koja pupi I raku sebi slatku stvara

Budi smrti moje dodir
Budi sam
Budi suza
I iluzija
Jer, ja sam te stvorila
Ja sam lek za tvoju kugu
Ja sam prva I poslednja
Karika tvog bića

Ja dolazim.
Čuje se škljocanje mojih čeljusti
Ja ću te pojesti
Ja ću te proždreti
Grob ću ti stvoriti
I ti, mrtav, meni ćeš se klanjati.

JOVANKA VANJA MARKOVIĆ, 1971., Srbija
LAVIRINT

Dolaziš iz mraka
Starog koliko i svet
Govriš silovito i krhko
Govriš kao dete
Igraš se
Preuzimaš razna lica ljubavi
Bivših, budućih, predaka
Nepormenjenih suštinom

Svu ovu igru izmislili su za nas drugi
Pre mnogo vekova
Mi je samo sledimo
Kao pčela koja zna izgradnju saća
Izmišljena je na obalama Nila i Dnjepra
Na vrletima
Na dodiru gomova i mora
Na dodiru nemuštog jezika zveri
I ljudskog govora
Na raskršćima
U haotičnom kretanju
Gradskim ulicama

Zabeležena glasom
Paganskih vodenih vila

Kroz mrak
Dođeš, bljesneš, pobediš
Ima li išta iza
Mračno- sjajnog pulsirajućeg jezgra Vaseljene
Koju smo sami izmislili
Iza pulsirajućeg srca negde u grudima

Prokletstvo vekovne Igre
Ostavljeno nam je u amanet
Kao hamajlija za koju se pridržavamo u mraku
Ničemu ne naučeni
Ostajemo
U Lavirintu
Da krstarimo zavek
Njegovim ulicama

Kamenjarom Stounhendža
Još uvek tumaraju deca…

KOSTA KOSOVAC, 1997., Srbija
PUT

Ide čovek a za njime teška sena
Ko da se odvojio praznik od vremena

I nosi samoću ko godišnje doba
Na trgu, na reci,svugde prazna soba.

Slobodom izrešetan, on nastavlja ići
Kako ćemo posečeno drvo dići?

Ide čovek i tako svakog dana
Nekad padne stablo, nekad samo grana.

MARINA GOCEVSKA, 1989, Makedonija
GROMOVI U DUŠI

Kada se dvije duše sudare, pročuje se takav odjek
koji čak i oblake pomjera.
I onda počinje da grmi.
Toliko jako da se i prozori tresu,
kapi kiše kao loptice udaraju,
i sve pred sobom uništavaju.
Kapi teku iz dubokih djelova moga srca.
Slivaju se, udaraju,
prouzrokuju nemire.
Nemire u mojoj duši.
Sprema se nevrijeme,
u kome plešu izgubljene duše.
Lutaju, šetaju se ali nikako da se nađu
Svaki udar gromova pomjera i njihova tijela,
a i same duše.
Duše daleke, srca rasparčana
i u noći izgubljena.
Kažu da mrtve duše u noći traže svoja tijela,
ali ne i tijela u kojima su boravile
već tijela u koja su bile zaljubljene.
Traze istu dušu, isto tijelo,
koje vas podigne do oblaka
a posle duboko zakopa u zemlju.
Isto je i sa gromovima.
Gdje grom udari, tu čovjek ne ostane živ.
Gdje udari bol, tu se duša na sitne djelove raspada.

Pjesma na makedonskom jeziku:
ГРОМОВИ ВО ДУША

Кога две души ке се судрат, настанува таков ек
што и облаците се поместуваат.
И тогаш почнува да грми.
Толку силно што и прозорците се тресат.
Капки дожд ко топчиња удираат
и се пред себе уништуваат.
Капки течат од длабочината
на моето срце.
Се слеваат и удираат
и немири предизвикуваат.
Немири во мојата душа.
Се спрема невреме,
во кое танцуваат изгубените души.
Талкаат се бараат, но никако да се најдат.
Секој удар од грмотевици,
ги поместува и нивните тела,
а и нивните души.
Души далечни, срца распарани
и во ноќта изгубени.
Велат мртвите души во ноќта ги барааат своите тела,
но не телата во кои се биле вселени,
туку телата во кои биле вљубени.
Ја бараат истата душа, истото тело,
кое до облаци ве крева
и длабоко во земја ве закопува.
Така настануваат и громовите.
Каде гром удира, жив човек не останува.
Каде болка удира душа на ситни делчиња се распарува


MEDINA DŽANBEGOVIĆ, 1968., Kairo

OSMO PROLJEĆE
(posvećeno mome ocu Salimu, koji se na prvi dan proljeća prije osam godina ispisao sa ovoga svijeta)

I osmo proljeće dirljivo
Stiglo je sa pustim ukrasima
(Naliježući na ono mjesto
Nedragoljubno upisano u meni
Zbog tvoje nepomičnosti i odsutnosti)
Dvadeset i prvi mart
Mjere suze i duboki uzdah udaljenosti.
Nedostaju mirisi maćuhice, svilenih jasmina i ljubičica
Koje si mami u kuću donosio
Sa nakićenih živica i polja u njihovim bluzicama.

Nema prizmatične lepeze od šarenih kapljica
Zore na stablima jorgovana
Probeharalih u našem dvorištu
Ni tvoga stvaralačkoga jutra u pobožnosti
Odmjerene otmjenosti koraka ti u hodu
(Dok ideš u Stari grad po Mimine vruće lepine)
Nedostaje i tvoja hirovitost u govoru
Želja da sve odjednom kažeš
Sjajni Mjesec, bijel poput oblaka
Koji bi se kradomice prominuo preko popodnevnoga neba

Naslušana dubokih tišina noću
Zalazeći u tamu zauvijek zaustavljenih trenutaka
Sjećam se – Uvijek si tačno znao kakve je boje Sunce
Na bratovim i mojim trgovima života.
Sanjam te veseloga i mladog,
Ja, pjegava žuta djevojčica u crvenome kaputiću
Koju „na krkače“ nosiš (na operaciju krajnika)
A onda me probudi nasmijan glas sa mezara:
„Dino, Vrijeme je gusta ljepljiva paučina
Koja se nama vječno ruga.
Ne zaboravi
Život i Smrt su vode istoga okeana!“

REFIKA DEDIĆ, 1960., Bosna i Hercegovina
SESTRA

Otišla sam od ljudi ranjena
Da se sakrijem
Da zaboravim

Da prostrem ležaj beskraju
Da zabeharam zaboravu
Pijana od boli i gorčine

Jedna djevojka noćas
Sjede pored mene
I stavi cvijeće na popucalo juče

Mjesečina je srebrila
u njenoj kosi
Noć nije remetila tišinu

Dugo je pričala o životu
Dugo je šutila o ratu

I, kada je pošla
Ostavila mi je malo nade
Osmijeh i tišinu
Da mi se nađe na putu

Sve pjesme autora možete pronaći u albumu MILI DUELI 2018 (GLASANJE ČITAOCA) na oficijalnom fejsbuk profilu Nermin Delić (Mili Dueli): KLIK OVDJE!

Hvala svima na povjerenju!

U Jajcu,

Organizator Milih Duela
Nermin Delić


All rights reserved.
cropped-mili_dueli_logo_11.jpg
©2018
Mili DUELI (by Nermin Delić)
Online Balkan Poetry Contest
Town Jajce
71 202
Bosnia and Herzegovina

 

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.