MILI DUELI 2018 – Rezultati i komentari žirija – Četvrti krug – Polufinale 4

Poštovani prijateji, sa zadovoljstvom vam donosim rezultate stručnog žirija Milih Duela i čitaoca. U protekih 5 dana su rezultati skupljani i nakon presjeka glasova čitaoca donosimo Vam konačni izvještaj koji je nastao nakon glasanja po pravilima Trećeg kruga koje možete pogledati OVDJE.

---

DUEL 4

---

U PETI KRUG NISU PROŠLI:  Haris Jašarević, Vojkan Milenković, Ivan Gaćina, Nikolina Todorović, Vladimir Aranđelović, Rudi Stopar i Jusuf Vejzović. 

Zahvaljujemo se na učešću ovim autorima. Njihova Zahvalnica za doprinos širenju i promicanju književnog stvaralaštva preko društvenih mreža, na kraju sezone će im biti poslata putem interneta, te u slučaju dolaska na promociju Milih Duela, ista će im biti dodijeljena u štampanom izdanju. Sama činjenica da su prošli kvalifikaciju, te su izabrani u TOP 77 sa svojom prijavom je jako važna i pohvalna stvar. Puno sreće ovim autorima u budućnosti, u stvaralačkom i svakom drugom smislu. Nadam se da se vidimo sljedeće sezone opet ovdje u Milim Duelima. Svejedno, kao organizatoru, drago mi je što sam vas upoznao.

UČESNICI KOJI SU PROŠLI U PETI KRUG (VELIKO FINALE) TREBAJU SLATI NOVU PJESMU U VIDU VIDEO SNIMKA RECITACIJE, a u inbox/e-mail poštu će im stići upustva o načinu slanja NOVE (1) PJESME s kojom će se predstaviti u posljednjem, finalnom krugu. Svakako, čestitamo na uspjehu!

KOMENTARE STRUČNIH ČLANOVA ŽIRIJA MOŽETE PROČITATI OVDJE:

	Član žirija:	Zdravko Odorčić
	Pjesme:
	Ocjene
	HARIS JAŠAREVIĆ	4
	IVAN GAĆINA	3
	JUSUF VEJZOVIĆ JUKA	2
	NIKOLINA TODOROVIĆ	4
	RUDI STOPAR	4
	STEFAN LAZAREVIĆ	5
	SVETLANA PEJIĆ	4
	VLADIMIR ARANĐELOVIĆ	2
	VOJKAN MILENKOVIĆ	4
	VUK SREDANOVIĆ	5
	Komentar:	Ne znam zašto mi se čini kako meni uvijek pripadne najjača grupa i onda je teško napraviti selekciju i ocijeniti autore. Možda bi neki autori bolje prošli da su u nekoj drugoj grupi iako moram pohvaliti da je ovo do sada po kvaliteti najjače natjecanje i da je mala nekolicina zalutala na ovo natjecanje Milih duela i da su već ispali iz daljnjeg natjecanja. Posebno me veseli što ima puno mladih autora prema kojima sam osobno sklon pogotovo što i sam puno surađujem i radim s mladim autorima a ovdje sam pročitao puno pjesama mladih autora koji su drugačiji i koji će jednoga dana biti oni koji će voditi dalje poeziju i to u dobrom smjeru. Moje ocijene nisu moj sud već moj dojam na čitanje pjesama kao i svakog čitatelja Ove lošije ocjene nisu znak loše pjesme nego je takvo pravilo ds ne možeš svima dati visoku ocjenu. Nijanse su ipak te koje na kraju odlučuju. HARIS JAŠAREVIĆ TORZO JE zanimljiva pjesma sadržajem i odabirom teme. Skoro kao minijatura a puna emocije i kazuje puno o sukobu unutar pjesnikovih saznaja ljutnje i bijesa trenutkom nemoći. IVAN GAĆINA Ivan je iskusan pisac, no to iskustvo ga zna zanijeti kao i u ovoj pjesmi U PODMORJU SJETE, gdje je na neki način zaboravio priču i emociju baveći se slaganjem riječi koje ne donose priču niti potiču emociju. Prepuno je čudnih izvedenica i kovanica koje nisu po meni baš sjele u ovoj pjesmi i koliko je god želio biti dubokouman, napravio je po meni baš suprotno. Šteta. JUSUF VEJZOVIĆ JUKA Pjesma OPSESIJA je najslabija u ovoj grupi u kojoj autor ne daje ništa novo i zanimljivo u pjesmi. Spretno poslagane riječi ali već viđeno, čitano. NIKOLINA TODOROVIĆ NEVRIJEME je minijatura trenutka i to je vrlo dobro zapazila i opisala autorica. Odmjerena pjesma u kojoj nema suvišnosti. Slike se u pjesmi nevidljivo slažu umom koji stvara stvarnost opisanu stihom. RUDI STOPAR SEKSTINA I. Je zanimljiv autorov uradak koristeći se šestostihom u kojem svaka strofa ima 6 stihova (redova). Zahtjevno stihovanje, no sama pjesma nije pojednostavljena ili je to možda zbog lošijeg prepjeva. STEFAN LAZAREVIĆ LETENJA je pjesma koju autor vodi od početka do kraja dramaturški bez pogreške potičući u čitatelju znatiželju. Jedna od jačih pjesama u ovoj grupi. Posebno mi je u sjećanju ostala slika stiha …Kada budeš naučio kako je biti večan u ulici časovnika, razumećeš zašto neke galaksije imaju povišen nivo ljudi „…“ SVETLANA PEJIĆ POSTAJEŠ DECEMBAR je dvojba..pjesma li je ili poezija u prozi. Iako autorica slaže slike i svojom emocijom stvara priču čini se da je „prenabijeno“ previše sabito u jednoj pjesmi – priči. Kao da je željela sav svoj talenat staviti u ovu pjesmu ponukana natjecanjem. Boljim rasporedom slika i emocija, pjesma bi bila jednostavnija i puno jača. VLADIMIR ARANĐELOVIĆ NA PUTU je slaba pjesma koja u meni nije probudila nikakvu emociju. Kao da je tek tako napisana. VOJKAN MILENKOVIĆ Pjesma bez naslova koja je pisana u stihovnom paradoksu. Naglavačke obrnute situacije čine pjesmu zanimljivom i nepredviđenom. Jedino me se dojmi da je pjesma tehnički napisana bez one emocije na prvu. VUK SREDANOVIĆ REQUIEM SATYRICON je po meni najjača pjesma u ovoj grupi. Raspjevana je i pitka za čitanje a opet dubokoumna i potiče emociju. Ima svoju liniju početka i kraja vješto vođena dramaturgijom ispisa. Ostavlja zapise u sjećanju na čitanje.

 

	Član žirija:	Jože Brenčič
	Pjesme:
	Ocjene
	HARIS JAŠAREVIĆ	3
	IVAN GAĆINA	5
	JUSUF VEJZOVIĆ JUKA	3
	NIKOLINA TODOROVIĆ	4
	RUDI STOPAR	5
	STEFAN LAZAREVIĆ	4
	SVETLANA PEJIĆ	3
	VLADIMIR ARANĐELOVIĆ	3
	VOJKAN MILENKOVIĆ	3
	VUK SREDANOVIĆ	2
	Komentar:	Pri ocenjivanju radova imao sam u oziru samo pesme, a ne i reference autora. Haris Jašarević, Torzo; pisanje o dešavanju u sanduku (navodno posle smrti) pod zemljom. Kad napiše: “Iznad mene poklopac, pitam se da li je od hrasta,” i “Nekad sam ispod hrasta čitao Cvijeće zla”, deluje nekako komično iako mislim da autor to nije hteo. Zaključak pesme me ne iznenadi da mu je bolje pod zemljom, nego vani. Moja ocena je 3. Ivan Gaćina, U podmorju sjete; Pesmu je autor napisao u dobroj rimi i ritmu i upotrebljavanju dobrih slika u metaforama. Mogla bi služiti kao primer mnogima, koji se muče pisanjem u rimi pa im to ne ide najbolje. Omeđena lišćem u kovčegu čeka staromudra knjiga izgubljene rime, nedovršen pečat odnosi rijeka u Bermudski trokut oseke i plime. Moja ocena je 5. Jusuf Vejzović, Opsesija; autor piše o nesuđenoj ljubavi. Rima nije besprekorna, pa čak je nešto u rimi i nešto nije, a trebalo bi da bude sve ili ništa. Moja ocena je 3. Nikolina Todorović, Nevrijeme; opis jesenjih motiva koji utiću na raspoloženje. Kratko i jasno. Moja ocena je 4. Rudi Stopar, Sekstina I; Sekstina je oblik pesme, koja sadrži šest strofi i jedan kontern sa 3 stiha. U svakoj strofi je 6 stihova bez rime. Verovatno je takav naslov baš zbog toga. Meni bi se više sviđao neki drugi naslov za tu pesmu sa odličnom poantom tmurnog zimskog doba čekajućih nada, gde trepere sjene, slutnje bez imena, tuga koja dodiruje čoveka i tek poneka biljka viri iz snega. Vreme je za slikanje akvarela lepote beline čekajući zov jutra, kad ishlape stihovi u zagrljaju sivog dana. Ostane samo šutnja i čekanje na radost proleća, leta i bogatstvo jeseni, kojeg još ne zna. Zapredene misli i krhka unutrašnjost izlazi u svet (verovatno sa stihovima). Moja ocena je 5. Stefan Lazarević, Letenja; pisanje zvuči kao uputstvo i to mi smeta. Poanta za pesmu je dobra i meni se čini i dobar kraj pesme: “i zašto nenapisane pesme, trčeći tik ispred srca mine, s mukom eksplodiraju u postojanje.” Moja ocena je 4 Svetlana Pejič, Postaješ decembar; Čini mi se da pesma gubi zbog stalnog ponavljanja “Postaješ”, čime nije postignut neki efekt. Iako je to više prozni rad si autorka priušti rimu: “Postaješ opet pepeo, rebro i dah, postaješ zemlja i prah,” koja ne spada u takvo pisanje. Moja ocena je 3 Vladimir Aranđelović, Na putu; Opis usamljenosti i ispostavljeno pitanje ljudi o postojanju lirskog subjekta. Smeta mi ponavljanje “I ja”. Moja ocena je 3 Vojkan Milenković, ***; Ovaj rad bez naslova je kao erotična pesma. Zarezi su naopako napisani, na šta sam upozoravao več u mojim komentarima u duelima. Čini mi se da to pokazuje na pismenost autora. Zarezi su postavljeni i kao interpunkcije i gde ne treba da budu. Onda greške: “brodolimnika”, “Zbog izgnane vatre i izdaje pepela u poviselom vremenu kada zadižem ti haljinu i leđa su me prestala pred zapaljenom svećom,” Ovo ja ne razumem. Moja ocena je 3 Vuk Sredanovič, Requiem satyricon; Za ovo pisanje mi je to čudan naslov. Autor se trudi sa rimom ali mu to ne uspeva. Rima u ovom pisanju nije prava naprimer: ” lamentacije – agonije”, “nikada – brda”. Onda rima u 6. i 7. strofi rima potpuno nestane jer je verovatno autor ne nađe. Treba biti dosledan – pisati u rimi ili bez rime do kraja. Moja ocena je 2

 

 

	Član žirija:	Enea Hotić
	Pjesme:
	Ocjene
	HARIS JAŠAREVIĆ	3
	IVAN GAĆINA	2
	JUSUF VEJZOVIĆ JUKA	3
	NIKOLINA TODOROVIĆ	3
	RUDI STOPAR	2
	STEFAN LAZAREVIĆ	5
	SVETLANA PEJIĆ	3
	VLADIMIR ARANĐELOVIĆ	4
	VOJKAN MILENKOVIĆ	2
	VUK SREDANOVIĆ	3
	Komentar:	Pjesma IVANA GAĆINE obiluje poetizmima koji to zapravo i nisu. Prilično su to riječi koje umanjuju stilsku vrijednost pjesme (svedarja, cvatolađe, snovilje…) Imam osjećaj da su sve te riječi same sebi cilj, da se ne uklapaju u pjesmu i da ometaju da čitalac uroni u stihove te lijepo i bez napora pokuša da shvati o čemu je pjesnik htio da piše. Poetizmi su sjajni, ali ne po svaku cijenu! STEFAN LAZAREVIĆ LETENJA Vrlo zanimljiva pjesma. Sva isprepletena motivima, vrlo zrela i proživljena, čak i savjetodavna: “Treba biti jutro bar u jednom grlu koje peva i maj u jeseni koja kasni”. Zarobljenost sopstvenim mislima prerasta u slobodu razmišljanja. O ovome pjesnik piše: “Samo ako si se gušio ćutanjem shvatićeš svežinu punih pluća”. Nemam zamjerki što se tiče forme, stihovi se ujednačeno izmjenjuju i dovode do snažnog kraja pjesme. Potkrala se greška u glagolskom obliku “… i zašto nenapisane pesme, trčeći tik ispred srca mine…” /trebalo je*MINU jer nenapisane pesme je subjekat, radi se o množini). JUSUF VEJZOVIĆ JUKA OPSESIJA Jedna klasična ljubavna pjesma, motiv čežnje za voljenom osobom preovladava u ovoj pjesmi. Međutim, nedostatak je što čitam već napisano, prilično uobičajen pristup ovom motivu te samim tim pjesma je blijeda. Umjesto “zaljevam” trebalo je *zalijevam. Rima nije dosljedno provedena u pjesmi, a ritam je usporen, do te mjere usporen da se bojim da to piće koje se spominje u pjesmi preuzima pjesmu i ona mamurna završava u suzama. A prije toga njene suze treba “na jezik da slete”, prilična zbrka u pjesmi, mada mi je jasno da je pjesnik imao dobru namjeru da prikaže ljudsku slabost kada čezne za voljenom osobom. NIKOLINA TODOROVIĆ NEVRIJEME Paradoks sreće po mom mišljenju bi bio da onaj ko najviše trči za srećom, posljednji je nađe ili je ne nađe. Pitala bih mladu pjesnikinju kako je to paradoks sreće dobio ljudski oblik sam po sebi ogrnut maglom i zašto? Prilično mi je nejasna ova pjesma, ima ona efekata, kratkih stihova na samom kraju, ali nije postigla efekat previranja u ljudskoj duši. Žudnja koja sijeva, pomalo romantičarski motiv poistovjećivanja osjećanja sa dešavanjima u prirodi… Pjesma jeste, ali i nije… Paradoksalno, zar ne? Treba poraditi na ovoj pjesmi još. SVETLANA PEJIĆ POSTAJEŠ DECEMBAR Za poetski izraz ove pjesnikinje ne mogu reći da nije dobar, prije bih rekla da nije složen kako treba. Predlažem pjesnikinji da se pozabavi sređivanjem stihova, ne može stih, ma kako bio slobodan, biti ovoliko dug. Ovdje se radi o kratkom sastavu, nekakvom lirskom zapisu (uslovno rečeno), svaki red počinje isto, a nakon toga kreće gomilanje pjesničkih slika, svega tu ima, vodopada, lokomotiva, vrana koje kljucaju, poljubaca kojih nema… Predlažem da se ova pjesma preradi u ciklus pjesama pod nazivom “Postaješ”. Dakle, ovo teško da je pjesma, a opet i jeste… Paradoksalno, ali je tako. Povesti računa o sređivanju stihova koji naviru, slika, pojmova, izbjegavati gomilanje svega i svačega. Isklesati izraz jer materijala sigurno ima. 🙂 VOJKAN MILENKOVIĆ Znakovi interpunkcije (zapete) su prilično haotično upotrebljene, nagomilane slike stvaraju haos. Pokušavam da se snađem, ali ova pjesma je “pretovarena” i predlažem pjesniku da je malo rastereti svih nagomilanih riječi. VLADIMIR ARANĐELOVIĆ NA PUTU Pjesma na početku govori o tome da u opštoj pometnji i gužvi čovjek poželi da se osami, kosmos ga odvuče i tada spoznaje sebe u pravom smislu te riječi. Međutim, što više odmiče, taj motiv se pretvara u motiv prolaznosti, ali i svevremenosti jer duša ne umire. “Zašto svi plaču?” Nisam sigurna da li je veza između početnih stihova i krajnjih postignuta. VUK SREDANOVIĆ REQUIEM SATYRICON Voljela bih da pjesnik protumači zašto je dao ovaj naslov pjesmi. Gomilanje riječi, izraza i čudnih sintagmi (voćkasta večera) dovode do toga da se pjesnik sve više udaljava od motiva, postaje nerazumljiv te skrećem pažnju da u idućem krugu odabere pjesmu koja će biti sređenija. Pjesma mi se sviđa iako je, na mahove, prilično teško pratim.

 

 

	Član žirija:	Anđela Turukalo
	Pjesme:
	Ocjene
	HARIS JAŠAREVIĆ	5
	IVAN GAĆINA	3
	JUSUF VEJZOVIĆ JUKA	2
	NIKOLINA TODOROVIĆ	3
	RUDI STOPAR	2
	STEFAN LAZAREVIĆ	5
	SVETLANA PEJIĆ	4
	VLADIMIR ARANĐELOVIĆ	4
	VOJKAN MILENKOVIĆ	4
	VUK SREDANOVIĆ	4
	Komentar:	Haris Jašarević, svaki stih svoju dušu ima. Svaki snažan i jasan. Ambijent pjesme ječi, a protagonista demonstrira apatiju koja stvara savršen kontrast. Autor je u minijaturama kao riba u vodi. Bravo. Stefan Lazarević, prva poučna za 5. Metafore su odlične. Uvijek pričam o kreativnosti ovog autora, ni ovaj put me nije razočarao. Cijenim što su stvorene pauze, pjesma je dobila na estetici. Predah u toku čitanja je bitan. Čini pjesmu lakšom i pitkijom. Ovo je snažnija pjesma od onih koje smo do sad imali prilike čitati, tako- bravo. Svetlana Pejić, ovo je slabije u odnosu na prethodne krugove. Repeticija “postaješ” guši slobodu ovih stihova, djeluje kao da ih koči u startu. Ima djelova koji naginju na kliše. Primjer je sami kraj pjesme. Ne dopada mi se to. Takođe, forma i ritam koji su inače nepravilni i odlični kod ove autorke, ovdje nisu dopadljivi. Loše je oblikovano. Talenat je neminovan, pjesma je dobra; ali se treba vratiti prethodnim izdanjima i dati nešto snažnije i upečatljivije. Vladimir Aranđelović, ova mi je četvorka teže pala nego što će autoru. Inače uživam u Vladimirovim pjesmama, konstantno su pune života: ne fali im mesa ni osjećaja ni misli. Motivi, uporno kreativni, čine da se njegove pjesme ističu u svakoj grupi. Nikad ne vidjeh grešku u interpunkciji, nikad gramatičku, čak ni štamparsku. I estetski i sadržajno, uvijek na nivou. Ipak, ovaj put, i pored odlične zamisli; pjesma kao da nije rođena na pravi način. Taj mistični veo koji obavija priču je previše sakrio. Ne kažem da tema nije jasna, samo je problem u toj magličastoj atmosferi koja je dosta toga ugušila. Zarez nakon “umornih očiju” ne treba da postoji. Slabija je nego prethodne. Nadam se da se čitamo u finalu, u boljem izdanju. Vojkan Milenković, koliko god voljela Vaše riječi (divni motivi, očaravajući opisi, opipljive slike, riječi koje manipulišu emocije tokom čitanja); moram reći da sam razočarana nemarom vezanim za ovu pjesmu. Sadržajno i dalje veoma kvalitetna, ali: ovo je četvrti krug u kojem Vam govorim o interpunkciji, estetici, formi i pauzama. Niste ni pokušali to da prepravite. Ovaj put ima i grešaka u kucanju i promašeni padež “Uperena u Mesec kao moja glad u tvome mesu.” gdje je trebalo reći “kao moja glad u tvoje meso”. To je čist nemar i neodgovornost prema sopstvenom radu, a Vaš rad zaslužuje veću pažnju. Ružno je što ja Vama moram da pričam kako da cijenite svoje djelo. Vuk Sredanović, opet mješovito. Sadržajno, skoro perfektno. Zadnja strofa kvari cjelokupan utisak, Zadnji stih posebno. To je trebalo uraditi snažnije i kreativnije. Veoma je bitno kako je zaključena pjesma. Što se tiče ostatka, motivi su odlični. Vuk je veoma kreativan autor sa izvanrednim, dinamičnim slikama. Nikad ne fali mesa pjesmi. Ipak, estetski nije dovedena do pravog nivoa i to mi smeta u toku čitanja. Morala bi se malo ujednačiti pjesma. Takođe, ima suvišnih zareza. Srećno. Ivan Gaćina…Konstantno dobre pjesme kroz sve krugove. Ipak: konstantno usiljeno, riječi su nametljive, a gubi se samo na emociji. Ovo je autor koji savršeno vlada tehničkim dijelom, estetski su pjesme odlične. Što se sadržajnosti tiče: poenta je svaka dobra, ali autor često izmišlja riječi kako bi dodao na snazi pjesme. To remeti cjelokupan utisak, djeluje neprirodno i guši emociju. Pjesma zvuči odlično kad je čitam. Ne osjećam ništa u toku toga. Nikolina Todorović, zablistala sa “Koloradom” i razočarala u polufinalu. Minijatura je mlaka, mekana i nije dobro formulisana. Oblik je loš, motivi su slabašni, emocija je neizražena. Moglo je mnogo bolje. Jusuf Vejzović Juka, lijepa pjesma kojoj je falilo snage u ovom polufinalu. Vi inače veoma lijepo pišete, dopada mi se stil, izraz vam je veoma prijatan, ali pjesma nije došla do izražaja u ovoj grupi. Žao mi je. Srećno. Rudi Stopar, ovu pjesmu ometa nedostatak interpunkcije. Mnogo bi značilo kad bi postojala interpunkcija, da definiše oblik i ritam djela. Ima lijepih motiva, lijepih slika i nesumnjivo jeste talentovani; ali je ova pjesma u ovoj grupi omanula. Srećno.

 

	Član žirija:	Nermin Delić
	Pjesme:
	Ocjene
	HARIS JAŠAREVIĆ	5
	IVAN GAĆINA	4
	JUSUF VEJZOVIĆ JUKA	3
	NIKOLINA TODOROVIĆ	3
	RUDI STOPAR	3
	STEFAN LAZAREVIĆ	5
	SVETLANA PEJIĆ	4
	VLADIMIR ARANĐELOVIĆ	4
	VOJKAN MILENKOVIĆ	4
	VUK SREDANOVIĆ	4
	Komentar:	DUEL 4 I dragi čitaoci, stigosmo do posljednjeg koraka pred Veliko finale, posljednji krug ovog takmičenja. Nakon čitanja svih pjesama, shodno pravilima takmičenja, moja ocjena kao člana žirija u 4. krugu će se isključivo odnositi na pjesme 4. kruga sa aspektom na ranije ocjene, te ću na taj način gradirati autore. A svoj komentar o općem utisku sa ocjenama ću naknadno dostaviti. HARIS JAŠAREVIĆ: Za ovog autora imam samo pohvale, riječ je o originalnom autoru koji je spoznao šta znači stvarati modernu poeziju prepunu inovativnosti. Želim mu svaku sreću u tome. Zaista mi je drago da postoje tako mladi i talentovani autori koji mogu napraviti iskorak na balkanskoj književnoj sceni. Za pjesmu: ma bravo! Pjesma je od početka do kraja zaokružena kao misaona cjelina, a u njoj, tako malenoj, mnoštvo originalnih i sjajnih metafora. Tematika odlična! Plus, zanimljiv naslov – vrlo metaforičan. Prosto sam bez zamjerke! Ocjena 5+! IVAN GAĆINA: Čitao sam pjesmu u više navrata, poprilično je zatvorena i imam osjećaj da se neke riječi u njoj nalaze samo zbog toga što se odlično ritmički uklapaju u dati stih. Ima tu dosta riječi koje su mi ovoga puta baš zasmetale, poput SVEDARJA, SUNCE (glagolski oblik),… No, to mi je čak i nevažno, cijenim tu težnu za originalnošću i prikazom svih tih lijepozvučnih riječi naših bogatih jezika, ali, osnovna zamjerka pjesmi je previše motiva. Radnja je ispresijecana iz stiha u stih, pojavljuju se nove pojave, te se posljednjom strofom pokušava poentirati i to je urađeno lijepo, ali za pregršt motiva koje vidjeh prethodno, mnogo toga je nedovršeno u pjesmi. Ocjena 4. JUSUF VEJZOVIĆ JUKA: Kao što je i ova pjesma jednostavna, moj komentar će biti kratak i jasan: Previše prosto za ovakav stadij takmičenja, gdje potrebno prikazati svu raskoš pisanja. Pjesme sa ceduljica i na sličnom osnovu napisane pjesme se moraju uvijek uobličiti, unijeti im se POENTA, a ne lutati mislima kroz stihove i na kraju poentirati nepovezano u odnosu na radnju pjesme. To je moja osnovna zamjerka u pjesmi ovog sjajnog autora koji me kroz ovo takmičenje izuzetno oduševio, a sama činjenica da je ostao među svega nekoliko autora iz Bosne i Hercegovine (iako je umjesto DIO napisao DIJO, u prethodnom krugu 😀 ), sasvim je velika stvar. Svako dobro mu želim i ukoliko prođe u finale, savjetujem konsultacije sa mentorom i pametan odabir,slično Prvom krugu. Ocjena 3. NIKOLINA TODOROVIĆ: Iako je ovo pjesma bolja od Jukine pjesme, po mnogo čemu, u njoj nema poetike. Nedovršena je, kraj je toliki kliše da to zaista nisam očekivao. Podsjeća me na neiskustvo koje nam je u ovom krugu pokazala Marija Prodanović, što bih generacijski i mogao shvatiti kao takvo. Ima emociju, ali se ona već poslije sredine pjesme gasi, a patetika preovladava. Ili se ova autorica istrošila ili je samo pogrešno izabrala pjesme, jer kad se sjetim Drugog kruga… znam da ovaj biser to zna maestralno. Ocjena 3. RUDI STOPAR: Nepotpun prijevod, pogrešna interpunkcija, pogrešni predasi. Pjesmu je trebalo ahermetizirati, dopuniti riječima koje će usmjeriti čitaoca na radnju pjesme koja je ISCJEPANOG MISAONOG TOKA, nepovezana, kao da su istrgnuti fragmenti iz nekoliko različitih pjesama. Vidi se talent po stilu i formi, ali je ozbiljnije trebalo pristupiti pripremi za ovaj dio kontesta, posebno shodno iskustvu koje ovaj autor posjeduje. Ocjena 3. STEFAN LAZAREVIĆ: Prelijepa pjesma, u pitanju je mladi autor koji itekako umije vladati stihom i svojim mislima. Zna se zaustaviti kada je to potrebno, preusmjeriti radnju u željenom cilju i mislim da bi mnogima mogao poslužiti kao ŠKOLSKI PRIMJER kako izvesti pjesmu od početka do kraja. Netipično za godine koje ima, utoliko bolje za Srbiju i Balkan što imaju ovakvog autora. Momak koji je isključivo svojim pjesmama skretao pažnju od početka pa sve do kraja, POETSKI ŠTREBER, sve usvaja i na takvoj bazi, rezultat je očigledan. Pogledajte samo te stihove koji su tako tečni, a opet tako sadržajni i ne prebukirani nepotrebnim riječima. Ukoliko ovo ikada bude čitao neko ko poželi uložiti sredstva u budućnost književnosti, neka obrati pažnju na ovog autora. Ocjena 5+! SVETLANA PEJIĆ: Opet u istom stilu, jednostavna a posebna, Svetlanina filozofija je sasvim jasna. Ona kroz pjesmu priča, mislim da bi njeni romani, uz adekvatnu promociju i marketing bili itekako popularni u ženskom svijetu, jer ona kazuje ono što 90% žena osjeća. Ova pjesma je najslabija od svih koje je slala u ovoj sezoni, štaviše, ni forma nije zadovoljena, već su pisane rečenice kao da je u prozi, bez odvajanja stihova. To nije dobro, jer se čitalac saplete u čitanju. Savjetujem da o tome povede računa i da NASTAVI PISATI U SLOBODNOM STIHU, ali da napravi razmake u rečenici pjesme (stihove), a ne da pjesma sadrži kilometarsku rečenicu koja seže dokle god pregledniku kojem je predstavljena ima prostora. To je dosta neestetično, ali neću uzimati u obzir sada. Ukoliko prođe u finale, itekako ću gledati i to, te oduzeti odgovarajući broj bodova, bez obzira na sadržajnu vrijednost pjesme. Misaono, pjesma je lijepa, ali nema tu onoliki broj metafora koje ranije pronađoh u pjesmama ranijih krugova. Savjetujem da dobro povede računa o izboru pjesme za finale, ukoliko u njega prođe, jer samo od izbora pjesme će zavisiti da li će naši autori biti prihvaćeni od strane umjetnika koji će ih naknadno ocjenjivati u finalu, ali otom-potom. Puno sreće, ocjena 4! VLADIMIR ARANĐELOVIĆ: Momak koji me fascinirao sve do posljednjeg kruga kada je ZAGONETKOM blago narušio utisak da je on gotovo bezgrešan u poeziji. Ova pjesma je nešto između ZAGONETKE i onog što nam je predstavljao ranije. Ima u sebi i lijepih i loših momenata. Ne znam kako nije pomislio, pa toliko traže tu metaforiku u pjesmi, hajde da stavim još po neku originalnost u pjesmu, bar on to zna. Ocjena za pjesmu je 4. VOJKAN MILENKOVIĆ: Prelijepo, slikovitim prikazom, autor savršeno vlada stihom. Ipak, ovako natrpane stihove predivnim riječima i originalnostima je trebalo razdvojiti razmacima, jer se svaki prosječni čitalac pogubi već poslije trećeg stiha. Ne znam kako autor ne razumije da je poezija najveći stepen filozofije i da je potrebno da bude dokučiva čitaocima, a ne strpana i ispisana kao u notesu, pa onda samo nabrzinu prepisana. Ne ide to tako, ako se želite baviti ozbiljnije poezijom. Ovako sjajan autor zaslužuje makasimalnu pažnju javnosti svih kulturnih scena, ali on sam sebi mora posvetiti dovoljnu pažnju, da finalni proizvodi izgledaju NE MOŽE BOLJE, a ne da izgledaju BRZO ISPISANI. Također, nakon zareza prilikom kucanja pjesme, treba stajati razmak, to je jedno od osnovnih informatičkih pravila. O tome treba voditi računa itekako, jer je poezija modernog doba oslonjena na tehnologiju. Mi preko tehnologije glasamo, čitamo, dajemo ocjene… Ne znam zašto je onda problem da iz kruga u krug se šalje estetski neuređena pjesma. Ova pjesma ima najveću poetsku vrijednost u duelu, kada je sadržajnost u pitanju, zaista bi bila šteta da se autor oglušuje na svaki komentar. Ocjena za pjesmu je 4. VUK SREDANOVIĆ: Autor kojeg su MOŽDA pojele rime. Kažem MOŽDA, jer se borio lavovski, svojim neiskorištenim i poletnim mislima. Šteta što se odlučio za ovako nakaradnu formu rimovanja, bez pratnje slogova, kao da piše tekst na neku elektrošok-muziku. Dakle, forma pjesme NE VALJA. Međutim, sadržajno, pjesma je prelijepog misaonog toka. On se toliko junački izborio sa rimom da mi je pomalo žao osuđivati ga zbog toga. Ima tako dobrih momenata u pjesmi, opet, zbog rime (posebno kad treba nasjesti rimovani dio), toliko zavaljenih klišea, da je baš bolno. Ipak, pjesma ima karakter i metafore koje postoje su sasvim dovoljne za solidnu ocjenu od mene. Ocjena za pjesmu je 4. ________________ UTISAK: Mogao bih satima pisati na ovu temu, o svakom autoru ponaosob, no, trenutno zbog skučenosti vremena, prinuđen sam samo da razjasnim one kojima sam dodijelio svoje glasove za utisak. Kao organizator ovog projekta, danima sam se družio sa ovim autorima i njihovim karakterima i to, koliko god izgleda divno, nije ni malo lako, jer su svi, baš svi različiti. U ovom duelu, odlučio sam ocjenu za utisak dati SVETLANI PEJIĆ, djevojci koja je u prethodna tri kruga pokazala najviše metafora u odnosu na sve autore i time pokazala da zna graditi stih. Uz to, riječ je o mladoj personi o kojoj bih volio da naš Balkan piše. Drugi autor koji je dobio ocjenu za utisak je Vuk Sredanović, vrlo omiljen od strane čitalaca koji su u rekordnom vremenu doveli ga u TRENDING na blogu, a uz to je mlad i perspektivan u domenu poezije, zanimljive biografije, vrlo dobar za saradnju i komunikaciju. Kada sam čuo da mu je ovo prvo takmičenje na koje se prijavio, ostao sam zatečen, jer svi dobro znamo koliko poezija daje mogućnosti za napredak.

Pjesme:

HARIS JAŠAREVIĆ, 1992., Srbija
TORZO

Probudio sam se u sanduku.
Paučina oplela lobanje koje kazuju kako nakaze plaču i plaćaju crvima kiriju.

Zemljom odzvanjaju koraci i jecaji ženski.

Život nadut, otključan.

Ne mogu da se obratim ni lijevo ni desno, rečenice su uski prolazi.

Iznad mene poklopac zakovan, pitam se da li je od hrasta.

Nekad sam ispod hrasta čitao Cvijeće zla.

Hiljadu noći sam ispod zemlje i kazaljke će proći kilometre.
Ali bolje mi je ovdje nego vani, i kad’ sam gladan jedem sebe.

IVAN GAĆINA, 1981., Hrvatska
U PODMORJU SJETE

Kroz luku svedarja bride cvatolađe
gdje dukati sunce nedosežne rute,
uz pjesmu sirena nevolje su slađe
kada vulkan guta klonule minute.

Nepojamna britkost u sumrak se toči
i oblake sive na obzorju sklanja,
kada mlaz čistine nektarje rastoči
u snovilje splina neznanje uranja.

Nepremosne klance raznojavlje blaži
i srpom od lune tminu odsijeca
da propupa božur u špilji od draži
gdje usnula vila u snovima jeca.

Pod zastorom tajni starih aksioma
gore prapočela u koraljnom stupu,
paučina veže tečni zakon loma
zakopan duboko u amfornom ćupu.

Zlatopisi bride u podmorju sjete
da tvorcu ljepote oko vrata stave
vasmirska prostranstva gdje leptiri lete
i gdje savršenstvo brodi stazom slave.

Omeđena lišćem u kovčegu čeka
staromudra knjiga izgubljene rime,
nedovršen pečat odnosi rijeka
u Bermudski trokut oseke i plime.

U vremenskoj račvi gdje se život kali
odbačeno sidro nose krilna jedra,
preko lahor-daška zvjezdarje se pali
da odsjaji hrane živodajna njedra.

JUSUF VEJZOVIĆ JUKA, 1949., Bosna i Hercegovina
OPSESIJA

Sve kiše popih iz očiju tvojih
Gorke srećne i tužne
Da mi vratiš sve one
Poglede tople i nježne.

Otišli su negdje daleko
U njima nema ni kapi više
Tragove tvoje zaljevam pićem
Gdje i sad ljubav zgažena diše.

Kada bi htjele bar dvije kapi
Sa tvoga rumenog lica
Na jezik mi vreli da slete.

Čula bi svu moju sreću
Kako plače u krilu tvom
Kao tek rođeno dijete.

NIKOLINA TODOROVIĆ, 2002., Crna Gora
NEVRIJEME

Tihi paradoks sreće
u sjenci nikšićkih lipa,
okvašen i promrzao
od kiše nekih teških boja
drhti pod pokrivačem monotone magle.
Nemir nečujno tumara
stazama moga uma.

Oluja.

Novembarska žudnja
pod prozorom mog svijeta
sijeva.
Kao želja.
Kao patnja.
Kao ljubav.

RUDI STOPAR, 1939., Slovenija
SEKSTINA I.

Poglede izricam
samoponornici
čekajućih nada
sva varka ponire
na dno labirinta
propuha svijeta

Sijene trepere u
disanju vjetrova
slutnje bez imena
dodirnu čovjeka
mnogoglava tuga
nasiti bogove

Suhe travne biljke
pronašle su svoj put
iz teškog snijega
slikam akvarele
jedine lijepote
radost bijeloga

U raspadu tame
čekam na zov jutra
da uđem u jato
zagrli me siv dan
ishlape stihovi
svih mojih stanica

Sunce ne trlja dan
splošteno vrijeme
primio sam u se
što mogu stvoriti
baciti misao
na stijenu šutnje

Čekati na radost
proljetnog cvijeća
usijano lijeto
bogatstvo jeseni
i drugo vrijeme
koje još ne poznam

Zapredene misli
krhka unutrašnjost
izlazi u svijet

STEFAN LAZAREVIĆ, 1993., Srbija
LETENJA

Ako umreš pre nego što progovoriš
korakom lične legende,
to je kao da nisi ni živeo.
Treba biti jutro
bar u jednom grlu koje peva
i maj u jeseni koja kasni.

Ne mešaj svitanja i buđenja,
dok se iz tuđe stvarnosti
ne probudiš u sopstvenom snu.

Iskrenost i uzdah ne povezuj.
Samo ako si se gušio ćutanjem
shvatićeš svežinu punih pluća.

One koje dočekuješ cvrkutom
ne ispraćaj lavežom,
bez obzira što si ptica u vuku
i vuk u kiši.

Kada budeš naučio
kako je biti večan
u ulici časovnika,
razumećeš zašto
neke galaksije
imaju povišen nivo ljudi
u krvotoku
i zašto
nenapisane pesme,
trčeći tik
ispred srca mine,
s mukom eksplodiraju
u postojanje.

SVETLANA PEJIĆ, 1995., Bosna i Hercegovina
POSTAJEŠ DECEMBAR

Postaješ zameten pepeo nošen galopom izgubljenih serijala traganja za nestankom jutarnjih vozova, izbezumljenih lokomotiva najdaljih vidika u kojima vladaju sibirske zime.

Postaješ izbodena misao propuštenog poljupca koji se nije desio pogrešnim tragačima za ime ljubavi koju su vrane iskljucale.

Postaješ unazad pročitana uspavanka za ona jutra u kojima se nikad nisam probudila, zbog tvoje sjenke koja me oštetila za par hiljada želja u jednoj zvijezdi padalici, kada sam poželjela da se ipak sudarimo kometama tek rođenog sindroma ljubavi.

Postaješ sinonim svih mojih najslađih ratova u kojim sam gubila razum vodeći se bakarnom željom da se jutra pozlate vodenim pritokama.

Postaješ izgubljen vidik jednog ranjenog ratnika koji je živio za slobodu drugih svijetova, zarobljen vidaricama sopstvenih strahova od smaknuća.

Postaješ naslućen eho onih pustinja gdje su doline izbrazdane tamnim željama skrivenih prostora, gdje šine idu nizvodno kraj samog vodopada stvorenog halucinacijom prisilnih odobravanja.

Postaješ opet pepeo, rebro i dah.
Postaješ zemlja i prah.

Postaješ iluzija nasilnih gromova spuštena u jedan spomenik koji je nikao pod velom mojih suza gaženih ponosnim hodom jedne ptice kojoj si oba krila ponio sa sobom u grob.

Postaješ misao i jedan izgubljen život, jedno nenadano zbogom stavljeno između lokomotiva, prizivajući vjetrove da kišom nanesu zaborav.

Postaješ strah i mraz
Postaješ zima i Decembar.

VLADIMIR ARANĐELOVIĆ, 1985., Srbija
NA PUTU

Šta je to što se javlja
u mojim trenucima usamljenosti
među ljudima?

Doziva me bezglasno,
mami me nepomično,
poput dalekog vidikovca
nad beskrajnom provalijom.

Kosmos mi večni pruža,
pogledu za utehu.

Umornih očiju,
to je lek.

I ja ne vidim ništa,
osim svega u svojoj suštini.

I ja padam,
nestajem u tišini
neshvatljivih prečica do Boga.

I ja sam srećan.
Ja sam svuda.

Zašto svi plaču?
Da li misle da me nema?

VOJKAN MILENKOVIĆ, 1967., Niš
***
Obezbojena,siđi nad vodom,ne dotičući vreme.
Izbušenim korakom ocedi vetar naseljen zaboravom.
Larve dodira gmižu po zarđalim pohvalama
i oči silaze mi niz suze u tvoje grlo i škrgut zuba.
Zažmuri i zgnječi vatru,pa zakopaj mi ruke.
Otvori kamen, u rebra da ti stanem i pripadam ničemu.
Nemam oblik.Moje je lice platno preko provalije.
Ti tabanaš stazu ispod mojih kapaka.
Uprljan sam zidovima. Napijen glinom,podvezujem te neosemenjenu
u zalutalim pošiljkama nenapisanih pisama
za brodolimnike između tvojih nogu.
Zbog izgnane vatre i izdaje pepela u poviselom vremenu
kada zadižem ti haljinu i leđa su me prestala pred zapaljenom svećom,
za sva zaboravljena imena,
za moj odraz u ogledalu,
za moje,vinom oprane kosti u tvome krilu.
Obezbojena,pratiš raste nebo. Uperena u Mesec kao moja glad u tvome mesu.
Ptice probadaju mi oči i pogled pozajmljen posle odrona suza.
Prepev tvoga pupka grize mi usne.
Ispod šešira,čiodom leptir proboden, za jednu kap tvoga mleka u mome oku,
za porođen jezik u skoreloj daljini zasoljene tvoje materice.

VUK SREDANOVIĆ, 1992., Crna Gora
REQUIEM SATYRICON

Ti si moja tamnica,
bijela raka i potaja.
Kad kroz molitvu opsuje opatica
moje si kosti pune drhtaja.

Sedam je orkestara lamentacije
koji trube dvoranom mojih uzdaha,
i sedam je smrti moje agonije,
ubi me smirenost crnog monaha.

U meni je čopor bijesnih lisica
što plijen vrijebaju jedna u drugoj.
U ljudima sam zubata grabljivica,
rasipna večera mati ubogoj.

Raspet ‘među tebe i nikoga,
ja sam bez tebe ništa i nikada.
Ne guram se u očima Boga,
grijeh za kaznu, bačen na tvoja brda.

Ako sam! I ne žalim zbog berbe,
zbog zalogaja tebe, remeka čovječanstva.
Na tvojim očima slavim svoje borbe,
dok poražen padam u Božanstva.

Sedam je Božijih djela posthumno
na mojim ustajalim očima pred tobom.
Drhtim ti kostima pred punom dvoranom
pogleda praznih, i suze zelene

talasaju bijelim grobom.

Rekvijem je pred tobom,
lagan, kao voćkasta večera.
U meni je smrću zaključana bol.
Rekvijem je tebi, za laku noć.

Sve pjesme autora možete pronaći u albumu MILI DUELI 2018 (GLASANJE ČITAOCA) na oficijalnom fejsbuk profilu Nermin Delić (Mili Dueli): KLIK OVDJE!

Hvala svima na povjerenju!

U Jajcu,

Organizator Milih Duela
Nermin Delić

---

All rights reserved.

©2018
Mili DUELI (by Nermin Delić)
Online Balkan Poetry Contest
Town Jajce
71 202
Bosnia and Herzegovina